Agalloch je vrsta hrasta koji raste u sumama Oregona. Agalloch je, takodjer, post/black metal bend iz Portlanda, glavnog grada spomenute savezne americke drzave, a u svojoj glazbi objedinjuje jos dosta drugih medjusobno srodnih pravaca - doom, goth, psihodeliju - i zadnja dva ali nikako ne manje bitan pravaca, folk i prog. 'Ashes Against The Grain' , treci im je LP od 1999. godine od kada je izasao prvi i vrlo cijenjeni 'Pale Folklore'. U medjuvremenu su izdali nekoliko EP albuma, medjutim, drugi album 'The Mantle' iz 2002. godine, pripremio je plodno tlo za ovaj, u najmanju ruku, spektakularan album. Njegov sadrzaj je gotovo fantastican, naime, nema loseg ili dosadnog momenta za vrijeme trajanja Odiseje od sezdeset minuta uopce.

Atmosfera koja vlada tijekom cijelog albuma je tipicna za skandinavske metal bendove s pocetka devedetih godina na ovamo. Suma u Oregonu, suma u Norveskoj ili Finskoj, sve jedno je. Uvodna pjesma Limbs , obiljezena je ponavljajucom temom na gitari u The Gathering stilu iz doba 'Mandylion'/'Nighttime Birds' i pretace se u prekrasne post rock melodije, koje su ovdje ipak post metal jer se radi o metal interpretaciji, vrlo slicnoj bendu Isis , samo sto vokal nije death, vec black. Upravo tako, post metal - krajem kresenda akusticne gitare dominiraju eterom i da ih se cuti skoro u svakoj pjesmi, u dozama, odmjereno poput Opeth-a , dok pune zvucni landscape raznoraznim bojama neprekidnih polja suma, isprepletenih zelenim livadama u rano proljece. Cas sve prsti od distorzije, cas su gitare zvonke, pitke. Instrumentalizacije na svom vrhuncu pucaju i nestaju. Tisina. Kraj. Falling Snow slijedeca je skladba i kazimo naj black na albumu, medjutim, da ne bi sve bilo tako jednostavno za opisati, ponovno se pobrinuo frontmen benda, John Haughm , ciji clean glas zaokuplja drugi dio pjesme, a i na kraju to sve zvuci kao medievalni krizanac Ulver-a , Tenhi i Fejd-a . Ipak, u razvoju glazbene situacije ove i nadolazece Fire Above, Ice Below , jako je uocljiv utjecaj John Edlunda , ali jedino s albuma 'A Deeper Kind Of Slumber' . Kao da je Fire Above, Ice Below pobjegla sa spomenute Tiamat ploce. Odlican riff, koji gradi konstrukciju za daljnju srednjovjekovnu atmosferu, obiljezava Not Unlike The Waves , a potpunu egzaltaciju i katarzu album prozivljava kroz Our Fortress Is Burning II: Bloodbirds , pjesmu koja je sastavni dio trilogije ultimativne Our Fortress Is Burning . Za vrijeme pjevaceve agonije i nekoliko zavrsnih spektakularnih kresenda - po uzoru na najbolje momente bendova Mogwai, God Speed You Black Emperor, Explosions In The Sky , te vec spomenuti Isis - za koje bi pozeljeli da nikada ne prestanu, uhvatite se gdje svom snagom vicete - To je to! To je to! - a glazba vam prsti u usima, beskrajno. To je Agalloch . Treci dio, zakljucni dio pjesme, a i ploce, tone u industrial/noise/drone Godflash melodiju. The End Complete.

Bitno je napomenuti na kraju da su ipak uz sve nabrojane glazbene utjecaje Agollach danas prije svega post metal bend. On je, naime, sve prisutan. Koliko god su dva prethodna albuma njegovala vecu dozu blacka, s na momente zenskim sopran vokalom suradnice Karen Cox koje ovdje vise nema, razvoj Agalloch-a mi se itekako svidja, mada bi mnogi ne simpatizeri black vocala rado izbacili taj stil pjevanja jer bend ima velik broj ljubitelja iz alternativnih, ne metal, krugova ljudi. Ja kazem ne.