Evo iznenadjenja godine za mene! Agnostic Front, legendarni NY hardcore bend odnedavno su na jednom od najjacih metal labela Nuclear Blastu, koji novi album Another Voice prezentira kao njihov najmetalniji album dosada. Znaci li to da su oni metal? Po meni ne, jer niti jedan ''-core'' ne ubrajam pod metal. Zato ce se neki sada zapitati kojeg vraga ova recenzija radi na ovom siteu. Jednostavno: ovaj album me razorio. Agnostic Front, kao jedni od zacetnika NYHC scene pocetkom osamdesetih ostali su i jesu ''true'' vise od vecine bendova. Sa svojim ''tough-guy'' stavom i iznimno energicnom socijalno angaziranom muzikom, ovaj bend vrlo podsjeca na legendarne thrash bendove osamdesetih.

od Agnostic Fronta nema puno filozofije: Another Voice udara zestoko od prve sekunde uvodne Still Here. Kratke razorne ''macho'' pjesme karakteriziraju ''gang'' back-vokali, brutalan groove i thrasherski riffovi. Cak bih konstatirao kako je prednost sto je album ovako kratak (svega 27 minuta manje je cak i od zloglasno kratkog Reign in Blooda) jer bi sve vise od toga bio overkill! Energija prsti na sve strane! Svih 14 pjesama ubitacnog je ritma i sve su vrlo dobre, a favoriti su vec spomenuta Still Here, Peace (koja je popracena i video spotom koji predstavlja bonus na CD-u) te Hardcore (The Definition). Nema tu neke pretjerane raznovrsnosti, nema produkcijske usminkanosti. samo ''blood, sweat & tears'' i zato ce ovaj album predstavljati pravu poslasticu fanovima ovakve glazbe, a preporucio bih ga i svim metal fanovima koji se vec zasiceni ispoliranim i kliseiziranim power metalom i svim ostalim sto pretrpava danasnje metal trziste te zele dobru dozu iskonske pozitivne agresije. Attitude and respect!