Dvije godine nakon Versus The World, dolazi nam odlicni Fate Of Norns. Jednostavan, jak i pogadja direktno u glavu! Produkcija fina i krasna, a tek mjuza!...Primjerice, An Ancient Sign Of Coming Storm - svojstven zvuk Amon Amartha, pravi uvod u ono sto slijedi...a tek kraj pjesme! Himnicno i beskompromisno (a sto drugo i ocekivati od Amon Amartha?!). Where Death Seems To Dwell, mracan i hladan, razmotava svoje klupko sudbine pred ratnikom tek pred sam kraj, dok je naslovna pjesma, Fate Of Norns, opet himnicna i dostojanstvena, kao i goruci drakar koji nestaje na pucini. Cak i growlanje vokala tu postaje svojevrstan tuzni krik vikinga za svojim jedinim sinom...

The Pursuit Of Vikings je poziv u bitku, na oruzje! To toliko dolazi do izrazaja, da mi dodje da i clanovima banda pozelim osvajanje svijeta - na predstojecoj turneji, dabome. Ne smijem propustiti spomenuti niti Valkyries Ride, divljacku posvetu mitskim ratnicama koje jasu na svojim letecim pastusima...a kako li je tek to band docarao!

Okrutnost rata dolazi do izrazaja na The Beheading Of A King, gdje band muzicki vjerno docarava pred ocima slusaoca strahotnu bitku, krvavi susret dviju ogromnih sila i junaka koji polazu svoj zivot za cast, radije nego da zive osramoceni bijegom. Arson je sasvim poseban, doziva u misli slike hrabrih ratnika zarobljenih u plamenu - dok Once Sealed In Blood osvetnicki stupa na scenu, vracajuci milo za drago neprijatelju koji je onako podmuklo zapalio kucu iz koje su se ratnici branili...

Fate Of Norns smo dugo cekali, ali je bio svakako vrijedan toga. Ocito je da band ima sto pokazati, a bome se i razmetati svojim talentom, ha! Toliko je ugodno ga slusati, da ce vam naprosto uci u uho; mozda i ne izidje iz njega, bas kao one pjesme koje vam ne izlaze cijeli dan iz glave nakon sto ih ujutro cujete sa radija ili linije dok se rasanjujete.