Ratnici jos nisu umorni od borbe - porucuju Amon Amarth na svom zadnjem vrlo dobrom albumu 'With Oden On Our Side' . Melodicni death vikinzi iz malog svedskog grada Tumbe, koji se nalazi nadomak Stockholma, i dalje komponiraju jednako dobre i ljepljive melodije poput onih sa zadnjih albuma 'Versus The World' , i meni posebno dragog 'Fate The Norns' . Iako je liricni klisej rata njihova stalna deviza, pa mnogima ta saga prelazi vec u podrucje apsurda, bend i dalje jako dobro funkcionira na tim temeljima. Njihovu interpretaciju deatha, medjutim, ne vole tzv. floridski death metalci koji, mogli bi kazati, iskazuju predrasude prema melodijama kakvih su Amon Amarth prepuni, ali to je njihova stvar. Glazbena sloboda izbora. Jer, od pocetka do kraja ovaj album pruza prave hitove, koliko god sintagma pojma hit u ovom slucaju zvucala paradoksalno. Kako su na proslom 'Fate The Norns' ti hitovi bile pjesme The Pusuite Of Vikings i The Beheading Of A King , ovdje su strukturama zrcalno simetricne Hermod's Ride To Hel i Preditiction Of Warfare , no ipak najveca pozitivna iznenadjenja koja prelaze navedena dosadasnja, leze u otvarajucoj Valhall Awaits Me, Runes To My Memory i digresiji u odnosu na sav dosadasnji rad, atmosfericnoj Under The Northen Sky cija melodija na gitari resi skladbu u najboljim In Flames / Amorphis pasazima.

Dakle, ovo je pravi pop metal, mada, ponavljam, koliko god ovo pop zvucalo apsurdno, to je to. Kvalitetan i pravi pop je, naime, jako tesko stvoriti. Zato nema previse ovakvih uspjesnih bendova poput Amon Amartha danas na sceni, uz mozda In Flames i Iron Maiden, koji vole koketirati s navedenim pojmom.