|
Kada su Amorphis 2006. godine izdali ''Eclipse'', ponovljeni sa vokalom Tomijem Joutsenom, nitko nije očekivao da će album izazvat takav odjek, a da ta ploča nije bila samo tek puka slučajnost , potvrđuje i genijalan prateći album ''Silent Waters'', ta sada novi dragulj iz te trilogije – ''Skyforger''. Neki novi Amorphis je nastao u toj eri, preporođeni Amorphis koji je danas jako blizu samog vrha metal scene, i to u velikom postotku zahvaljujući odličnim vokalnim sposobnostima Tomija Joutsena koji je izdigao bend i nametnuo svoju vlastitu energičnu pojavu, u onom smislu u kojem svaki dobar vokal to treba napraviti.
Stil započet na ''Eclipse'' se nastavlja i ovdje, ne gubeći ni sekunde na slušljivosti, dapače, uspješno se razvija u prirodnom tijeku, stavljajući u prvi plan prepoznatljive gitarističke melodije i dinamične, te zarazne ''heavy'' aranžmane koji su u drugi plan potisnuli sada već suptilni folkerski prizvuk - još uvijek mjestimično prisutan, najčešće u obliku akustičnih melodija.
''Skyforger'' ima sve adute koji će oduševiti fanove; duboko zarazni dijelovi pjesama, primamljive melodije i sve to popraćeno snažnim, no i melankoličnim Joutsenovim vokalom, ovisno o tome što tok pjesme u tom trenutku zahtijeva od njega. Kao vrhunac Joutesnovog pjevanja istaknuo bi istoimenu stvar ''Skyforger'' gdje se u najboljoj maniri izmjenjuju nježniji tonovi sa snažnim urlajućim pjevanjem i time stvara vizualni identitet pjesme u kojem si možete jasno predočiti o čemu se govori. Taj čovjek jednostavno OSJETI pjesmu, što se iz svake pore njegovog glasa pretače na slušatelja, a upravo ga to ga i čini jednim od vodećih vokala današnje metal scene.
U skladu sa tematikom albuma, Amorphis su iskovali vještinu istančanog i šarenog songwritinga, držeći visoki intenzitet za vrijeme cijele pjesme i onda na kraju dodajući još snažniji i energičniji momentum podižu cjelokupni dojam, što nepobitno ostavlja snažan utisak kada pjesma završi. Izmjena atmosferičnih i težih dijelova je upravo ono što čini ovaj album - a i sam bend -tako dobrim. Ta savršena mjera kolosalnih melodija, energije i melankolije, pjevnog pop senzibiliteta i zadržane čvrste metalne vibre.
Prvi single za koji je snimljen spot je ''Silver Bride'', jedna od najsnažnijih stvari koja za album ima isti značaj ako što su to imali i ''House Of Sleep'', te ''Silent Waters''. Nakon nje će vam se odmah u uho zavući ''Sky Is Mine'', ''From The Heaven Of My Heart'', ''Skyforger'' i ''Highest Star'', laganica kod koje isprva teško možete očekivati transformaciju sa poletnom i energičnom završnicom, no zato je to Amorphis. Za ljubitelje pjesama iz Elegy faze, tu je ''Majestic Beast'' sa izraženom folk melodijom i jedina stvar u kojoj prevladava Joutsenov growl vokal.
''Skyforger'' pri slušanju stvara takav efekt da ne možete a da ne poželite saznati i o čemu govori album u tekstualnom smislu. Tematika je i ovaj put ''posuđena'' iz finskog nacionalnog epa – Kalevale, a radi se o Seppou Ilmarinenu koji je kroz svoju ulogu kovača iskovao nebo. Kao što možete zaključiti i bez moje pomoći, otuda naziv albuma. Seppo Ilmarinen je, osim što je besmrtan i sposoban iskovati što god poželi, stvorio i magičan artifekt Sampo koji se spominje i na albumu. Da ne duljim, tko želi saznati više – uvijek ima internet, knjige i ostali bogat izvor informacija digitalnog doba.
Ovo je album koji bi trebao obilježiti nadolazeću godinu, što se tiče metal izdanja, a Amorphis bome neće imati lak posao jer 2009. godina naprosto vrvi potencijalno dobrim albumima. Kako god bilo, ovaj bend je na ''Skyforgeru'' postigao ono što su za mene napravili i na protekla dva albuma – učinili sa ga takvim da ga poželite slušati opet i opet i opet…
|