Ovo je stvarno preporod! Novi basista (Felipe Andreoli), novi bubnjar (Aquiles Priester), i zadnje ali i najvaznije, novi vokal (Eduardo Falaschi). Nakon zadnjeg izdanja, "Fireworks" buducnost banda nije blistavo djelovala. Nova ritam sekcija je bandu dala zestinu koja nije bila previse prisutna u prijasnjim izdanjima. A novi vokal je IMHO jako trebao ovom bandu. Bivseg vokala, Andre Matosa, su mi neki ljudi hvalili, pa sam tako i dosao u kontakt s ovim bandom. Ali ja to nisam mogao slusati. To zavijanje, cviljenje, i slicne usklike tesko sam probavio. Zadnji vokal koji me je iziritirao s tim forama je bio onaj iz HIMa.

Albumom "Rebirth", Angra se vraca power metalu, s laganim utjecajem brazilske folklorne glazbe. Rebirth je konceptualan album, koji govori o rekonstrukciji svijeta nakon totalnog unistenja. Naravno, album zapocinjemo instrumentalom In Excelsis, damn, ti kliseji. Intro prelazi u pjesmu Nova Era. Nama je totalno razumljiv naslov, ali bas me interesira kakvo je cudjenje vladalo medju pripadnicima engleskog govornog podrucja.:) Usporedo, band je stvarno usao u novu eru svojeg postojanja. Odlicna pjesma, brza, zarazan refren, solaze nalik GammaRayu. Unatoc "sve smo to vec culi", ne mozete a ne zapaziti ipak neku vrstu inovativnosti. Kazem neku vrstu, jer u ovom zanru vec dugo nije bilo inovacija, a cini se da i nisu vise moguce.

Interesantna je i pjesma Unholy Wars, koja zapocinje cistim brazilskim zvukom, i preko rockerskih riffova ulazi u cisti power metal. Da, znam, da je meni to netko rekao, odgovorio bi mu da prica pizdarije. Running Alone zapocinje u Rhapsody stilu, snazan zbor koji nas uvodi u brzi ritam kojim se pjesma nastavlja.

Kao sto ste vec vjerojatno zakljucili, album je vrlo raznolik. Malo nalik Stratovariusu, pa malo Queensrycheu, da bi dosli i do Rhapsodya. Interesantan detalj su takodjer puhaci instrumenti koji se svako toliko javljaju u pozadini. Ne pase? O bogme pase, i to jako dobro. Klavijaturist, koji je odlicno odradio svoje dijelove, je nazalost samo session svirac.

Sve u svemu, jako dobar album, na kojeg radije gledam kao na prvijenac Angre nego nastavak starijih uradaka. Pravi preporod i novo doba ovog banda. Ostaje nam samo nestrpljivo cekati slijedeci album.