I u Anthraxovoj dugogodisnjoj karijeri izgleda da je doslo vrijeme za objavljivanje kompilacija, ovo proljece izdali su live album i DVD Music of Mass Destruction, a samo pola godine nakon toga dolazi kompilacija The Greater of Two Evils, koja ukljucuje cetrnaest klasika sa Anthraxovih albuma iz '80-ih.

Najveca prednost ove kolekcije je u fenomenalnom izboru pjesama. Iako na prvih pet albuma Anthraxa tesko da ima lose pjesme, ovdje je stvarno najbolje od najboljeg. Posebno sam zadovoljan uvrstavanjem tri pjesme sa prvijenca Fistful of Metal, koji je jedan od najpotcijenjenijih speed/thrash albuma uopce. Klasici poput Deathrider ili Metal Thrashing Mad su cista bolest, vjerojatno medju najzaraznijim i najzabavnijim pjesmama zanra uopce. Ostalih jedanaest pjesama je sa albuma Joeya Belladonne, najpopularnijih Anthraxovih ploca. Pronalazimo takve klasike poput, kronoloski, ultrabrze Gung-Ho, riff-tasticne Caught in a Mosh (sa legendarnim breakom u sredini), melodicne Be All End All i brutalne Belly of the Beast (iako fali briljantni Intro to Reality). Jedina pjesma koju bih ocijenio slabije je Keep It in the Family, koje nikad nisam bio fan (moram priznati da mi je opcenito Persistence of Time, iako mnogima omiljeni album, meni znatno losiji od prva tri). Valja napomenuti da su brojne obrade koje su proslavile bend (poput Antisocial ili Got the Time) takodjer bile planirane za ovo izdanje, ali su izbacene u korist autorskog materijala, sto je dodatni plus.

Da je ovo samo kompilacija navedenih pjesama svakako bi to bio najbolji ''best-of'' Anthraxa na trzistu, medjutim sve pjesme su nanovo snimljene sa novom postavom. Ova praksa postaje sve cesca u zadnjih par godina, sto pokazuju primjeri Testamenta ili Saxona. Kako Anthrax izvodi svoje stare stvari? Odlicno! Izvedbe klasika su vrlo energicne, vidi se (odnosno cuje!) da ih bend przi sa zarom. Zvuk je takodjer na visokom nivou, a produkcija nije uopce moderna da bi oduzela sarm ovim old-school klasicima. Zvijezda je, po meni Charlie Benante, koji je neke ritmove mrvicu izmijenio, a neke prijelaze dodao tako da njegovo poslovicno savrseno bubnjanje nanovo odusevljava. A anti-zvijezda? Pogodili ste, ako ste pomislili na John Busha, jer nazalost on je najslabija karika. Iako osobno nemam nista protiv njega, cinjenica je (osim da su albumi s njim znatno slabiji negoli oni iz '80-ih) da njegov ''tough-guy'' vokal nije ni do koljena legendarnim zavijanjima Belladonne, a kamoli nevjerojatno talentiranom Neil Turbinu (Eric Adams thrasha!). No, sve u svemu, CD je vise nego slusljiv, a ''replay'' faktor je vrlo visok. Ipak je tu rijec o pravim legendama metala i ako spontano ne zabengate uz Caught in a Mosh ili Indians, nemate osnovu nazivati se metalcem!

S druge strane, tesko je procijeniti vrijedi li nabaviti ovo, jer ipak je rijec o kolekciji pjesama koje ste sve vec culi, no za ono sto predstavlja, ova kompilacija je vrlo dobra. S obzirom da sam fan ovakvih izdanja preporucam, a bez daljnjega fanovima Anthraxa i pogotovo John Busha. Za one koji jos nisu fanovi ovog legendarnog benda (po meni, od ''velike cetvorke'' sisa ih samo Slayer, dok im Metallica i Megadeth gledaju u ledja), vrijeme je da popravite situaciju!