Kao sto ste vec vjerojatno primijetili, mi recenzenti imamo stalnu teznju kategoriziranja glazbe - sto je i logicno jer to nam je u krajnju ruku i 'posao'. Nasa najgora nocna mora, komarac koji se zavuce u sobu i ne mozete ga naci ali vas ubija u pojam svojim zujanjem su bendovi koji sviraju miks razlicith stilova (koji mogu biti metal ali ne moraju) ciju glazbu je jednostavno nemoguce okarakterizirati jednom rijecju. Njemacka cetvorka Die Apokalyptischen Reiter je jedna od takvih grupa. Njihov prijasnji vrhunski album ("All you need is love" - u arhivi recenzija) zgurao sam, ne bas najsretnije, u death metal. Iako taj zanr prevladava na tom albumu (mocni bubnjevi i blastbeatovi, deruci vokali, death riffovi), grupa je toliko vise od jednog 'normalnog' death metal benda da je preciznija kategorizacije neizbjezna - posebno zato jer ovaj album donosi zamjetne izmjene u dosadasnji rad grupe.

Album "Have a nice trip" po mnogocemu je poseban za ovu grupu. Karakterizira ga napokon izlazenje grupe iz undergrounda na jednu siru scenu i to prvenstveno zahvaljujuci ugovoru sa Nuclear Blastom (znam, znam, iako vecina vas smatra potpisivanje za tu metal kucu 'izdajom', morate priznati ogromno otvaranje novih opcija za svaku grupu) cime ce se pokusati ime grupe progurati na nesto sire metal podrucje jer ogromna vecina npr. hrvatskih metalaca nije cula za bend. Druga velika odrednica albuma je sirenje utjecaja ne-metal glazbe na songwriting sto je, na kraju, utjecalo na jos varijabilnije pjesme u kojima je na mnogo mjesta drasticno opao onaj death metal utjecaj u samim pjesmama.

Sama glazba, barem na prijasnjem albumu, je isla otprilike ovako: blastbeat, deruci i vristeci (ali ne pre-ekstremni) vokali se u svim pjesmama izmjenjuju sa finim heavy melodijama, napadnim i cesto namjerno kliseiziranim klavijaturama - u cjelini to cini jedan zestoki melodicni, ne bas virtuozni death metal sa naglasenim utjecajem sinta i klavira i vrhunskim melodijama sa ponesto pathosa. Tekstovi su vecinom na njemackim tekstovima a onaj njemacki rolajuci R glazbi daje posebnu, meni prokleto dobru, notu. U Njemackoj ova postava ima kultni status dok se izvan doticne zemlje malo zna o grupi sto ce se, nadam, promijeniti. Jer ovi momci znaju svirati, znaju skladati dobre, upecatljive stvari za odlicnom napetom strukturom i mnogim ne-metal glazbenim utjecajima.

Album otvara "Vier Reiter stehen bereit" i pokazuje svu varijabilnost glazbe i kvalitetu songwritinga: pocinje izrazito death-metalski sa brzim, jako dobrim glavnim riffom da bi se oko refrena ubacile melodije, klavir, himnicnost i normalni simfonicni vokal. Prva liga! "Warum?" je sljedeca stvar sa hit potencijalom zbog dvije cinjenice: 1. cesto ponavljajuca dionica samo bas-gitare kombinirana sa tim naglasenim njemackim akcentom vokaliste stvara bizarno-darkersku atmosferu i 2. odlicni thrash riffovi oko refrena i opet neobicne normalne i klavijaturne dionice u sredini pjesme. Prva stvar na kojoj se nalaze novi utjecaji u glazbi je "We will never die" sa namjerno naivnim Manowar-skim tekstovima, polu-akusticnim dionicama izmijesanim sa thrahserskim riffovima i kaoticnim solazama te sa nula death metal utjecaja. Ipak, vrhunac dolazi sa "Baila conmigo" - stvar koja kao da je preuzeta iz tako nam dragih sapunica kojima nas sopaju na teveju: mnogo utjecaja spanjolske glazbe (flamenco gitare), naglaseno ritmicna, ljubavno orijentirana stvar otpjevana na spanjolskom jeziku uz potporu truba u refrenu. Kao i za prijasnju, ovdje nema deatha u glazbi ali pjesma kao takva je jako dobro napisana i ima dubinu i klasu.

Ostale pjesme su polu-death metal stvari koje se dosta medjusobno razlikuju ili zbog vesele, energicne klavijaturne melodije ("Ride on"-kul), ili zbog naglasene dramaticnosti i sporosti (zavrsna "Seid willkommen"-opet dobro), dodatnih egzoticnih udaraljki ("Sehnsucht") dok na jednoj tisoj stvari ("Das Paradies" - prosjecno) vokalne linije pjevaca i gitariste Fuchsa gotovo vuku na onaj odurni njemacki rap - ipak bez straha, to je samo pocetni utisak. Ono sto cete zamijetiti, posebno ako ste slusali prijasnji album, jest cinjenica da je tempo na mnogo mjesta usporen, da nema vise toliko brzih pjesama nosenih blastbeatovima. Ovdje takvih pjesama ima stvarno malo ali bas zato kada dodje do tog dizanja tempa i vristanja i deranja adrenalin ce vas iz sve snage opaliti u jaja ("Fatima" i "Wo die Geister ganz still sterben"). U slucaju da nabavite digipak izdanje albuma dobit cete bonus baladu obradu Manowar-ove "Master of the wind".

Nakon svega navedenog rekao bih jos da su se decki jako unaprijedili u songwritingu te da je faktor zajebancije malo smanjen u odnosu na prije. Ipak, ocjena ovom izdanju bit ce za bod slabija u odnosu na prijasnji album jer mi nedostaje vise agresije, brzine i 'u-srce-dirajucih' melodija. Ako ne robujete zabijenoscu u odredjene pod-zanrove i ako ste spremni na jedan inovativan i jako interesantan miks razlicitih glazbenih pravaca, onda nikako nemojte propustiti album "Have a nice trip". U konacnici, i sam naziv govori sam za sebe.