Croatia hardest! Rijeci koji su ovi decki iz Cakovca prisvojili kao deskriptivni slogan, ravnajuci se prema reakcijama ljudi na njihovu svirku po mnogobrojnim koncertima, cinjenica je koja sama po sebi porucuje da Bad Blood nije jedan od onih bendova koji publiku i obozavatelje ostavlja ravnodusnim. Nastali prije 3 i pol godine u Cakovcu, na sceni uz nekoliko punk i hardcore bendova, uspjeli su prakticki iz niceg stvoriti prepoznatljiv trashcore zvuk, dominantni imidz i dugo ocekivano osvjezenje na metal sceni sjeverozapadne Hrvatske.

Nakon demo albuma "Reality Screams", Bad Blood je konacno uspio, uz neke probleme sa izdavanjem albuma krajem prosle godine, plasirat svoj prvi oficijelni full-length album "To Sin By Silence" i pokazat da se cekanje ipak isplatilo.

Album pocinje zanimljivim atmosfericnim jednominutnim introom koji vas lagano uvodi u prvu pjesmu albuma, 'blood in, blood out'. Kratki solo uvod Ljudevita na bubnjevima, ukljucivanje Berija na gitari i zacas se nalazite u bucnom centru klasicnog Bad Blood zvuka. Utjecaji na bend su prilicno ociti, s time da su decki od svakog preuzeli samo najbolje; zvuk i gitarsku virtuoznost Pantere, lako pamtljive, snazne i kratke refrene u stilu Pro-Paina sve skupa u neobicnoj sprezi sa Brankovim 'death metal alike' vokaliranjem. Nakon 'blood in, blood out', sljedeca stvar na albumu je 'victim', sa dobrim gitarskim solom i refrenom sa dva vokala. Slijede 'real enemy' i 'playing god'; pjesme u Pro-Pain stilu nakon kojih dolazi 'pain', koja vas sa svojim brejkom i back vokaliranjem BB 'godfathera' Pitera i Shage moze lagano ubacit u nostalgicni film onih dana kad se slusao NYHC. Nakon toga, imamo prekrenicu na albumu, lagani uvod i krece 'resurection', death metal stvar sa gostom vokalom - Tomislavom iz Bag of Assholes. Slijede 'haunted in the mist' te meni osobno najbolja stvar na albumu; 'one last fix' sa gostujucim vokalom Fistrom iz AK-47. Predzadnja stvar na albumu 'no truth, no honor' je jos jedna klasicna, sa snagom i izvrsnim bubnjanjem napumpana BB pjesma. Album zavrsava sa 'gone forever', laganicom u pocast izgubljenih prijatelja.

Nekoliko rijeci o produkciji. Necemo lagat, ali u svjetlu danasnjih izdanja metal bendova po svijetu, produkcija je ipak za razinu slabija. Fali onaj famozni "podebljani" zvuk kakav se sve cesce srece na izdanjima cak i nepoznatih metal bendova, ali unatoc tome, Bad Blood i dalje ostaje jedan od boljih i perspektabilnijih bendova u Hrvatskoj. U bliskoj buducnosti slijede svirke sa Pro-Painom i nadanje da ce decki uzivat, ustrajat i dalje nas zabavljat. :-)