Kad na albumu ima vise pjesama negoli minuta trajanja jasno je jedno - rijec je o grindu, a na meniju za recenziju je talijanski bend Balatonizer koji se predstavljaju albumom Occlused in Ottusity i nesto su najbrutalnije sto sam cuo vec dulje vremena. Nema tu puno filozofije, samo zestina od pocetka do kraja.

Za fanove pravog death-grindcorea, ovo ce biti prava poslastica: od ekstremno growlanog vokala (koji zvuci ne samo ljuto, vec kao i da je u opakim bolovima), preko maksimalno distorziranog basa i bubnja koji konstantno drzi duplu pedalu (ustvari ritam masine, ali odlicno programirane tako da se uopce ne primijeti) do razarajucih gitara. Gitare su upravo ono sto je ''make it or break it'' u ovom slucaju, jer Balatonizer je na albumu uspio snimiti hrpu fantasticnih riffova, i upravo su oni komponenta koja drzi cijelu ovu kakofoniju na mjestu. Zbog male raznovrsnosti nema smisla izdvajati pojedine brojeve, sve zajedno oni cine jedan polusatni vrtlog kaosa, kojim bend kako sami kazu, ''reflektira kaos i nasilnu istinu njihovog okruzenja'' (koje je BTW, Palermo na Siciliji, pa mislim da vam je sve jasno!).

Nazalost, booklet nema tekstova (iako je sam po sebi vrlo kvalitetan i dizajniran kao strip - ako se netko sjeca live albuma Sebastiana Bacha, rijec je o slicnom dizajnu, ali naravno u mnogo bolesnijoj formi!), ali po nazivima pjesama, jasno je kojom temom se bend bavi - izgledaju kao da su izasli iz najproduktivnijeg razdoblja Carcassa - gore, gore i jos vise gorea! Ako bi netko pronasao biljeznice pacijenata u mentalnim ustanovama, mozda bi bas njihove biljeske ovako izgledale.