Americki kvartet Baroness svojim debi albumom - The Red Album - opravdali su ocekivanja nakon dva vrlo dobro prihvacena EP-a, jednostavnih imena 'First' i 'Second' , a koje je itekako obiljezio tezak i masan 'Mastodontski' zvuk. No, ovdje je ipak rijec o rafiniranijem izdanju Baroness . Cilja li se time na siru publiku ili ne, manje je bitno. Kvaliteta je, uostalom, jedino relevantna. E, to Baroness sigurno imaju.

Dakle, kompleksni aranzmani ukomponirani sa 'sporkicom' i blatom mocnih gitara, leprsavo progresivni glazbeni instrumentalni ispadi, obiljezavaju gotovo svaku pjesmu na albumu. Jednostavno receno - dobre ideje susrecu odlicnu svirku; po recepturi - stoner i sludge u pravom smislu rijeci. Ali, da ponovimo, album je vrlo pristupacno produciran, te ne ubija kao Mastodon . Zato mi je Mastodon ipak drazi, i na kraju, par klasa jaci u kreativnim vizijama. Medjutim, hej, ovo je za Baroness tek prva dugosvirajuca ploca! Nadam se velikim pomacima u kreativnoj sferi cetvorke iz Georgiae. Njihovo vrijeme tek dolazi.

Uglavnom je The Red Album instrumentalan, varijabilan i pjesme se nepredvidivo razvijaju. 'Fore' od kojih se sadrze, vecinom su vec vidjene, ali nema veze, dobro se uklapaju u novo lice koje su si zadali. Melodije, mekoca i toplina Pelicana i Isisa najupadljivije su u Wailing Wintry Wind i Grad , pa i dijelom u Alephu cija drugo polovicna postojanost trpi svu tezinu riffova i lucidnosti zadane glazbenom pojavom Mastodona , jednako tako kao i u mozda najboljim pjesmama na albumu, otvarajucim triptihom Rays On Pinion , The Birth i Isak . Sredina albuma ima jednaku snagu - potentna Wanderlust i posebno Teeth Of a Cogwheel koja uvodom neodoljivo podsjeca na, siroko mu bilo, djelovanje King Crimsona , pa i Yesa .

Slazem se da, sve ovo iole manje zahtjevnom slusatelju moze biti poprilicno naporno. Ako trazite autorsku glazbu u imenima od nekih gore navedenih bendova, ovo je 'stivo' koje ne smijete propustiti, a ako niste tip od alternativnih i 'uber miks' metal bendova, zaobidjite plocu u sirokom luku.