Battlesword??? Kakav je to naziv za band? Ma, kakav je to blesav font?

Nakon kraceg razmisljanja dolazim do zakljucka da je CD koji drzim u rukama od grupe zvane Battlesword, malo olaksanje... Naziv banda, nekakva bitka na naslovnici albuma te pregrst "war and destroy" tekstova te podatak da govorimo o njemackom bandu mi vuce asocijacije na power metal. No opet, pogresno...

Ovdje je rijec o death metalu, tocnije onom melodicnom dijelu death metala. Ono sto je vrlo dobro u svemu tome je da je Battlesword jako vjeran sljedbenik svedske skole melodicnog deatha. Pada na pamet "Once Sent From The Golden Hall" od Amon Amartha, pada kosh i josh drugih bandova tog usmjerenja pa ponesto i Bolt Throwera. No, ono po cemu bi ih se moglo povezati s Amarthima je zasigurno Patrickov glas koji umnogome podsjeca na Heggov (iako mi je Heggov ipak drazi).
Teski riffovi, "marching" melodije, mocni growli pjevaca, agresija te taman dovoljno gitaristicke melodije su dovoljan zalog za slusanje ove kopije Svedjana. Kazem kopije jer zbilja nema puno toga inventivnoga u ovome sto Battlesword radi. Sviraju jako dobro, zvuci mocno, ali sve smo to vec culi.

U tih 37 minuta se natiskalo desetak pjesama podjednake duzine (najduza 4:44) te intro koji nas vec na pocetku poziva na pripravnost zvucima krsha i lomljave neke bitke te orgulja koje dodaju na hladnoci. Na albumu postoje brze i agresivnije pjesme, ali i one koje bi se mogle nazvati pjesmama za popunjavanje albuma, poput Fatal Dreaming, Bloody Rain ili Into The Soul... One ponesto tupkaju na mjestu i za razliku od ostalih sadrze nesto manje agresive, vise breakova, mozda zrnce necega sto bi se nazvalo odmak od tipicnoga sto sviraju na albumu. Opcenito, cini se da album kako ide prema kraju gubi na onom zamahu s kojim je krenuo. Ipak, kao osma pjesma i jedna od boljih na albumu je Last Rising Sun, koja zapocnije zvucima kise i grmljavine te laganom melodijom na akusticnoj gitari pracenoj bubnjem, a onda iz cista mira u petu brzinu! A najbolje su po meni This Silent Night, sa jakooo poznatim riffom, Metallica anyone? I Baptized In Fire, koja pak ugodno kombinira brze dijelove sa sporijim kako bi postepeno dosla do vrhunca te zavrsila u pravoj lomljavi! Ugrubo, brze pjesme (ili brzi dijelovi pjesama) im bolje leze i gust ih je slusati.

Problem ovoga albuma je u tome sto su pjesme jako slicne, riffovi skoro pa jednaki, a i pjevac se ne mrda iz svog growl vokala, nema nikakvih "eksperimenata" te onda ostaje tek na kojoj solazi unjeti nesto raznovrsnosti u pjesmu (obicno u intermezzu izmedju marsirajuceg ritma bubnjeva te riffanja).

Na kraju, cisto jednostavno, volite li ovaj genre metala pokusajte nabaviti ovaj album. Zajamceno je nesto manje od cetrdeset minuta dobrog podizanja adrenalina, ali ne bash vise od toga. Ako pak nesto vise cijenite "zrelost" i ponesto "autorskoga" kod bandova koje slusate pricekajte sljedeci ili josh bolje treci-cetvrti album Battlesworda. Do tada bi trebali biti jako, jako dobri. Barem se nadam...