Prije nego sto se bacimo na razmatranje glazbene (ne) kvalitete ovih Poljaka, moramo razrijesiti dileme oko naziva grupe. Naime, pozeljno je ne mijesati Belfegor sa Austrijancima Belphegor. Ova minimalna razlika u pisanju ipak se ne moze uociti pri izgovoru, jer on je isti kod obje grupe.

Na ovome debiju relativno mlade trojke (osnovane '98) pronalazimo furiozni black metal odsviran u primitivnom, izvornom norveskom stilu, a paralele se mogu povuci sa ranijim ostvarenjima Immortala.

Preciznije receno: vokali-krestavi, deruci, takodjer vuku na Abbatha, bolja strana albuma; gitare-svaka pjesma sastoji se od 3-4 jednostavna black riffa, naravno bez solaza; bubnjevi-sve pjesme odsvirane su divljackom tempu, ali ono sto zivcira je to da 50% blastbeatova nestaje u gitarama cime se gubi ritamska podloga; bass-nazalost necujan; klavijature-mislim da bi ih ovome bandu bilo ispod casti upotrebljavati; produkcija-iznenadjujuce dobra za underground band, ali uz vec spomenuti manjak na bubnjevima; dojam-dvanaest prosjecnih pjesama sa jednim manjkom-prevelika medjusobna slicnost.

Ipak, nerijetki dobri trenutci (prvenstveno "We walk through the snow", "The time of the empire") otkrivaju veliki potencijal. Medjutim, malo raznovrsnosti ne bi skodilo.

Nadam se da cemo ubrzo ponovno cuti za ove Poljake. Ako zelite poslusati i istinski uzivati u underground black metalu, radije bih vam predlozio grupu Nocte Obducta.