Bloodbath je veoma neobican bend, a postoji vise razloga za to. Prvi razlog jest sto postavu Bloodbatha cine sami velikani svedskog (death) metala - za vokalima je Mikael Lkerfeldt, glava Opetha, za gitarom je Anders Nystrom a za basom Jonas Renske, dvojac iz doom benda Katatonia, dok je za bubnjevima veliki Dan Swanö (Edge Of Sanity, Nightingale, Dan Swanö i mnogi, mnogi drugi) - kao sto vidite, ovo je death metal supergrupa. Drugi razlog jest sto Bloodbath svira old-school death metal, nesto sto bas ne radi previse death bendova u zadnje vrijeme (previse ih je orijentirano na nekakvu melodicnost).

Prije ovog albuma, ovaj bend je izdao i EP nazvan Breeding Death - bend je trebao izdati samo taj EP te se zatim raspasti, no na svu srecu odlucili su snimiti i album. Zasto na svu srecu? Pa zato jer je ovo prokleto dobro! Jest da je produkcija poprilicno prljava (zvuk gitara je prakticki bzzz-bzzz) no moram priznati da me ovdje to bas i ne smeta previse - ovom albumu ovakva produkcija cak i daje jedan veliki plus. Zato sto gitare zvuce kako zvuce (netko je spomenuo da zvuk gitara slici zvuku motornih pila :)) album dobija na brutalnosti. Naravno, mora se spomenuti i (po meni) izvrsno bubnjanje Swanöa...

Rad gitara je izvrstan - riffovi su poprilicno brutalni, dok su melodije svedene na minimum no melodije koje su prisutne na ovom albumu su jedno od vecih iznenadjenja - nema ih previse, no doista su izvrsne - npr. melodija koja se nalazi u sredini prve stvari, Ways To The Grave. Bas kroz te melodije Bloodbath pocinje sliciti Katatoniji (no to uopce nije cudno kada pogledamo tko je za gitarom) no za razliku od Katatonie ovdje nema mjesta sporom tempu - sve pjesme su odsvirane poprilicno brzo (bubnjevi konstantno podizu tempo te vam ne daju da dodjete do odmora :)) te su poprilicno kratke (u prosjeku oko 4 minute). Vokali su zakon. Lkerfeldt pjeva zbilja duboko te iako mi se takav njegov nacin pjevanja ne svidja u Opethu, ovdje savrseno pristaje. Takodjer je zanimljivo spomenuti da je ostatak benda na back vokalima - poslusajte samo refren kod Death Delirium - pravi death metal zbor. :) Sto se tice pjesama na albumu, ja bi posebno izdvojio Ways To The Grave (po meni ponajbolja stvar na albumu), Death Delirium, The Soulcollector... Ma zapravo je jako tesko izdvojiti neke pjesme kao najbolje jer je album poprilicno ujednacen sto je poprilicno dobro. :) Definitivno zasluzena ocjena.