Iako su prije samo godinu dana objavili prethodni album, Catamenia i dalje nastavlja sa radom na novijim izdanjima. Ovogodisnji album Location:COLD zapravo je izasao krajem 8. mjeseca, a posto sam ga ja ovako kasno dobio u posjed bio bi red da nesto napisem o njemu. Deckima iz Catamenie to je vec 7. album koji krasi njihovu bogatu 11-godisnju karijeru. Zvuk Catamenie je i dalje ostao isti kao i na prijasnjim izdanjima i vjerovatno da vam netko pusti ovaj album gotovo sam siguran da biste ih odmah ispravno okarakterizirali. Finska skola melodicbog metala jos uvijek je cini se dosta popularna na europskom tržistu metalne glazbe. Za razliku od one death karaktera, ovdje se radi o mjesavini death i black metala sa vecim naglaskom na black metal stranu.

Sto se tice sadržaja novog albuma, on je gotovo identican svom prethodniku, ne samo po broju pjesama nego i po minutaži koja nikad ne prelazi tih 45 i kusur minuta. Albumom ponovo dominiraju gitare ciji je rad nesto cisci i složeniji nego prije, a i melodije su ovoga puta zrelije komponirane. Preko uvodne pjesme The Tribe Of Eternity koja odmah nagovjestava agresivan pocetak albuma popracen brzim bubnjevima, melodijama i riffovima, pa do zadnje Catamenia nas ne može ostaviti ravnodusnima. Iako sam rekao da promjena nema ovaj album cete slusati dosta vremena jer njegov sadržaj postaje zanimljiviji kad se nekoliko puta preslusa. Razlog tome su vokalne dionice na nekim pjesmama medju kojima se istice Day When The Sun Faded Away. Clean vokali otpjevano od strane Kakke Väkuopusa u refrenu spomenute pjesme kao i na jos ponekim pjesmama su lijepo ubaceni i pridonose svježini i lakoslusljivosti. Iako im to nije bila cesta praksa prije, po mom misljenju ovakvih uleta clean dionica na refrenima bi trebalo biti vise ne bi li se bend odmaknuo od moguceg recikliranja samog sebe sa svakim sljedecim albumom. Kao i obicno na albumu se naslo mjesta i za jednu pjesmu na finskom jeziku Tuhat Vuotta na kojoj je veci naglasak stavljen na rad bubnjeva koji izmjenjuju blastbeatove sa zanimljivim prijelazima.

Za kraj albuma nam je servirana opet jedna cover pjesma, ovoga puta od WASP-a I Wanna Be Somebody koja je dosta dobro predstavljena u novom Catamenia ruhu, stoga sto se obrade tice thumbs up!

Od ostalih autorskih pjesama bilo bi tesko izdvojiti jos neku koja se po necemu istice, uglavnom se cijeli album temelji na agresivnoj svirci, prepoznatljivim grubim vokalima Jukke Mustonena i odlicnim gitaristikim akrobacijama Rike Hopeakoskog i Tonia Kansanoje.

Album koji su nam ovi sjeverno europski vukovi ponudili ne nudi nista specijalno ni novo, no ako se palite na melodije ukrasene blastbeatovima i tematikom hladnoce i zime ovo je kao stvoreno za vas.