Sjeverno europski sumski vukovi, kako ih ja volim zvati, Catamenia, izgleda da i dalje imaju snage i volje za nastavak svoje solidne desetogodisnje karijere. Nakon pet izdanih albuma, bend je imao nekoliko kljucnih promjena u postavi, koje i nisu bile nesto presudne u samom zvuku benda i njegovom daljnjem usavrsavanju. Na prethodnom albumu Catamenie Chaosborn bend je iz osobnih razloga napustio jedan rekao bi kljucni clan. Radi se o pjevacu Mikku Tonningu kojeg je zamijenio novi OuJee Mustonen cije su glasovne varijacije slicne sa Mikkinim, stoga se promjena u line-up ne osjeti nakon prvog letimicnog preslusavanja albuma. Kad bi me netko pitao kako zvuci novi album Catamenie, rekao bi mu ok, ali opet ima nesto u toj njihovoj glazbi sta ti ne moze tako brzo dosaditi i nesto sta ih ne cini jednolicnima kroz svako narednu pjesmu. Ima jedna stvar kod ovog benda koja se meni jako svidja, a to je upravo ono sta i sama publika trazi od njih. Mnogo bendova koji danas zatrpavaju metal scenu se nakon nekoliko albuma zalutaju u svom pristupu stvaranja glazbe, tako da se ili izgube u eksperimentiranju sa zvukom koji kasnije izlazi iz granica svog zanra, ili se jednostavno raspadnu kao dokaz da su najbolje sta su mogli napravili i da vise nema smisla za nastavak rada. Temelj uspjeha ovog benda lezi upravo u tome sto se ne udaljuju previse od same jezgre svoje glazbe i ostaju odani svom zvuku koji im je postao zastitni znak od samog pocetka karijere.

Kroz album nas vodi deset pjesama srednje do kratke duzine trajanja pri cemu se vidi da Catamenia ostaje vjerna svom receptu po kojem pise i sklada pjesme. Naslovi pjesama su takodjer slicni kao i na svim prethodnim izdanjima i lijepo se uklapaju u sam tekstulano-glazbeni okvir glazbe. Sami tekstovi prate tematiku sjevernih krajeva spajajuci elemente zaledjene sjeverne prirode sa laganim naglaskom na neku neprezaljenu ljubavnu temtiku povezanu za smrcu naravno opet u zaledjenoj prirodi. Lagano tipicno za vecinu melodic black metal bendova, ali ajde ovaj put cemo im oprostiti. Gledajuci ovaj album sa glazbenog stajalista primjecujemo da je zvuk benda malo evoluirao, ali se, kako sam spomenuo prije, ne udaljava od svog temeljnog zvuka koji cini jezgru same glazbe. Ovaj put je veci naglasak stavljen na rad gitara koje sada zvuce brze i sadrze vise agresivnih melodija nego na prijasnjim izdanjima. Brze dionice na bubnjevima pridonose atmosferi i cini je agresivnijom sa vise promjenjivih tempa u samim pjesmama, ali opet i tako melodicnom koje uz pomoc klavijatura cine pozadinski element glazbe koji nas prati kroz cijeli album. Novost je takodjer uocljiva kod clean vokalnih dionica koje sada zvuce bolje nego na prethodnom albumu Chaosbornu, cija se upotreba moze najbolje cuti u pjesmi Iced Over kao i zborske vokalne linije koje pomalo podsjecaju na iste one u bendovima poput Ensiferuma ili Finntrolla. Spomenuti zborovi krase drugu stvar na albumu Verikansa otpjevanu, pogadjate, bas na finskom jeziku. U svakom slucaju sam koncept je za svaku pohvalu i na tom polju je sve jako lijepo odradjeno.

Za sam kraj albuma nam je servirana jedna obrada, sto je prava rijetkost kod Catamenie, jer ih nisam imao prilike cuti kako sviraju obrade poznatih bendova. Ovdje je rijec o obradi Satyriconove pjesme Fuel For Hatred skinute sa njihovog posljednjeg albuma Volcano. Ne treba reci nista vise nego da je posao oko obrade odradjen solidno i bez puno muke. Nema nekih naznaka da je obrada odsvirana od strane Catamenie, jedino sto je mozda cini drugacijom je malo brzi tempo od onog u originalnoj verziji pjesme.

Cover art benda je prepoznatljiv i mislim da kad ga ugledate ne mozete fulati ovaj bend. Elementi su mu gotovo uvijek: vuk, noc, pun mjesec, snijeg i hladnoca i jednostavnost rada koji je karakteristican za njihovog crtaca Thomasa Ewerhu.

Sveukupno gledajuci ovaj album nije neko remek-djelo, ali ce se svakako svidjeti fanovima benda i svima onima koji vole melodicni black metal ili jednostavno traze nesto sto ce im se vrtiti u playeru da ih rashladi za vrijeme ovih toplih i sparnih dana.