Dakle, krenimo od pretpostavke da volite ekstremni metal, a i grind vam se smjestio blizu srca. Medjutim dosta vam je odvratno velikog broja zestokih-orijentiranih bandova koji sviraju jednolicno, neuzbudljivo i prokleto dosadno. Ono sto vama dira srce je dinamicna glazba. Ona koja cijeni ekstremnu brzinu kao i veliki broj breakova (ali je ipak u svojoj osnovi tecna, dakle ne dira zivce previse). Glazba koju stvaraju glazbenici koji itekako znaju savladavati svoje instrumente sto na mahove i pokazuju, ali njihova misija ipak nije pretjerano tehnicko onaniranje. U skladu s time, riffove i gitaristicke prolaze koji su detaljni, na trenutke zivcani pa cak i melodicni, ali koji se ne stide imati dodirnih tocaka sa svojim bratom doom-om. Vokale koji imaju raspon od vrrrlo dubokog growla, manje dubokog growla, screama pa cak do cleana. Glazbu koja je u svojoj srzi grind/death metal ali razuzdana, dinamicna, groovy, brza, zanimljiva te na trenutke inovativna. Dakle, samo dvije rijeci za vas. Cephalic Carnage. Iliti hydro-grind kako se sami nazivaju.

Dovraga, u prijasnjem odjeljku sam opisao cijelu glazbu petorke, sto sad preostaje.....ah da, recenzentsko laprdanje. Cetvrti album Amera (ne racunajuci eksperimentalni doomy EP ) zvan 'Anomalies' je sigurno njihovo najkompaktnije djelo. Sto bi to trebalo znacit? Znaci da iako je stilski veoma razlicit, nema dijelova koji ispadaju iz cjelokupnog konteksta i nema neke teznje eksperimentiranju sto je oznacavalo prijasnji album. Dakle back to the roots. Jos malo potvrde raznovrsnosti - Scientific Remote Viewing je stvar ko stvorena za otvaranje. Ultra-brutalna pljuska u lice odma (sada, odma) na pocetku. Blast bez kraja, neobicno riffovanje, grindersko preduboki vokal i osjecaj kontroloranog kaosa bez kraja. Wraith je donekle slicne gradje uz puno vise kratkih gitarskih preciznih upada i prekida ritma. Dying will be the death of me (no shit) je pjesma za koju je snimljen spot (u kojem clanovi benda uce americku mallcore pacurliju sto je prava glazba - hehe zakon!) i koja je postala najpoznatiji hit benda do sada. Hm zasto. Pjesma zasigurno nije karakteristicna Cephalic Carnage stvar ali ima u sebi stih melodicnih riffova, dobrih prekida i cak clean refrena. Radi svoje ne-prevelike-ekstremnosti cak je svirala na nekim americkim radio-stanicama uz zabiljezen uspjeh. Kill for weed - naravno jedna stvar za slavljenje svetog imena Zize, omiljene tekstualne teme Amera. Stvar je kratka dinamicna sa masnim 'refrenskim dijelom'. Kako stvar prokleto dize... I za kraj deset minuta akustike, doomy riffova i zesce u sredini pod nazivom Ontogony of behavior. Klasa za sebe.

Sigurno su neki od vas prepoznali svoj omiljen stil u opisu glazbe Cephalica. A kako i nece kad su tolko zanimljivo raznovrsni. Naravno, uvijek uz zlatno pravilo - stalno u granicama ekstremne metal/grind glazbe. A must have za sve zeljne osvjezavajuceg povjetarca.