 |
|
|
||||||||||||||||||||||||||||||||
| Otkada
je najavljeno da Alexi i kompanija ulaze u studio snimiti svoj cetvrti
album, otkrio sam sto znaci agonija cekanja. Tu i tamo ispadne neka
informacija, i samo jos vise pomuti ocekivanja, a mogucnost provjere
glasina se ne mogu provjeriti i nikako ne mozete znati kome sto vjerovati.
Tako jednog dana uspjeh vidjeti cover i tracklist za ovaj album, i
sva moja ocekivanja su se ponovno nasla na kusnji, "Kakvi su
ovo naslovi?!", "Koj kurac im ovo znaci sad?!", itd,
patnji nema kraja. Dodatni razlozi za zabrinutosti su bili i bandovi
cija sam izdanja takodjer iscekivao, In Flames, koji su me uspjeli
razocarati, i Soilwork, koji su lagano zastranili od svojeg prijasnjeg
tempa. Na zadnjem albumu su se Bodomi takodjer malo odmakli, i smanjili
zestoke dijelove i klasicne dionice, i bio sam vec gotovo siguran
da od ovog izdanja necu smjeti previse ocekivati. No, srecom, Bodomi
ne ostavljaju mjesta razocaranjima!
Nekima je cijela koncepcija tekstova Bodoma degutantna, a s ovim albumom su uspjeli sokirati i one kojima je ta koncepcija bila interesantna. Ne vjerujem da ima jos ljudi koji nisu upoznati s njihovom tematikom, no evo malog ponavljanja gradiva. Children Of Bodom su se nazvali po finskom jezeru Bodom, koje je bilo popriste strasnih ubojstava. Prica ide ovako: 5-6 klinaca su odlucili otici par dana na kampiranje, stize psihopat i pocinje ih hvatati i ubijati, naravno, sjekirom. Samo jedan se uspijeva izvuci, ali nikome ne moze nista objasniti ni otkriti ubojicu, jer je u soku. Uskoro zavrsava u ludnici, gdje se nalazi i dan danas, nikom nista rekavsi u vezi dogadjaja, i ubojica je ostao na slobodi. Ovaj put su uspjeli jos zaciniti pricu novim temama, tako ovaj put imamo u kombinaciji nesto ubojice, pjesmu o covjeku na igli 24 sata dnevno, a Cocked `n` Loaded si sami prevedite:). Cim se zapocne slusanje albuma s Needled 24/7, odmah se da shvatiti da nikakvih razloga za zabrinutost nije ni bilo i da su to 100% Bodomi. Takodjer se odmah primjeti i jaka razlika u zestini, ovaj put Bodomi ne zvuce ko ubojica sa sjekirom, vec ko copor ubojica s motornim pilama. Zastine ne fali ni u jednom riffu, energija jednostavno prsti na sve strane, a lagano "bolestan" ugodjaj je postignut dodatkom lagane distorzije na Alexiev vokal, sto sve skupa rezultira njihovim najzescim i najjacim albumom dosad. Gitarske dionice su i dalje ultrabrze i melodicne, a klavijature uopce ne zaostaju, i u kombinaciji s gitarama daju fenomenalne zvuke. Posto je kolega Klath dao osvrt na pjesme, mislio sam samo spomenuti bolje pjesme, no nakon ponovnog preslusavanja albuma sam dosao do zakljucka da nema smisla to raditi, jer su stvari sve jedna bolja od druge. Jedinu zamjerku koji bi imao, je kompletan nestanak onih predivnih gitarskih dionica s klasicnim elementima, a po kojima sam ih najvise bio pamtio za vrijeme Something Wild i Hatebreedera. Steta, mozda bi album bio bogatiji, no moguce i da je Alexi pozelio biti svoj i ne otimati klasici dionice. Ovaj album nudi i jos jednu novost, a to su clean vokali. Nemojte se bojati sad, nema clean pjevanja, vec se javljaju samo u pozadini refrena, i napokon mozemo bez problema razlikovati refren od ostatka pjesme:). Sto vise govoriti nego da je obaveza preslusati ovaj album. Evo, slusam ga vec po 15-ti put i ne mogu ga se zasititi. Nazalost, Bodomi idu tragom prijasnjih albuma po trajanju, tako da i ovaj album nudi oko 40 minuta. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Ocjena:
9.5/10 by Daemon <daemon@cmar-net.or> |
"Uh, Bodomi su izdali novi album - bas me zanima kako ce to zvucati..." I kako zvuci? Zvuci prokleto dobro!
Da ste me prije mjesec dana upitali sto mislim o Bodomima, odgovor bi bio "dosadni su", no zahvaljujuci ovom albumu danas je to sasvim druga prica. Pocnimo od prve stvari, Needled 24/7 - vec sam uvod vam moze predociti kakav je ostatak albuma - proketo dobri riffovi, izvrstan zvuk gitara (konacno!) te izvrsne melodije. Naravno, moram odmah i spomenuti vokale Alexia koji su zapravo kombiniacija clean (no sa velikom dozom agresije) i black vokala. Cak ni klavijature mi ne zvuce previse jeftino. :) Zatim na red dolazi Sixpounder - sve prsti od zestokih i masivnih gitarskih riffova dok je melodija nesto malo manje nego u prethodnoj stvari. Chokehold (Cocked 'n' Loaded) je po meni jedna od najboljih stvari na albumu - izvrsni riffovi, izvrsne i gitarske i klavijaturisticke melodije, izvrsni vokali. Treba li nam jos nesto vise? Sumnjam. :) Sada dolazimo do problematicne stvari, Bodom Beach Terror - uvod (bubnjevi a i gitare) me uzasno podsjeca (a ne samo mene) na Carcassovu stvar Corporal Jigsore Quandary sa Necroticism albuma. No ipak moram priznati da me to ni najmanje ne smeta jer kao i prethodne stvari na ovom albumu i ova je prepuna izvrsnih i brzih riffova i melodija, a za pohvaliti je i izvrstan rad bubnjeva. Nakon nje se nalazi jedna poprilicno spora i zestoka stvar - Angels Don't Kill. Ona nam predstavlja Bodome u drugom svijetlu - atmosfera je veoma melankolicna (gotovo depresivna) za sto su zasluzne izvrsne melodije (posebnu bih pozornost skrenuo na solazu) kao i klavijaturni uvod; riffovi su puno masivniji i zesci od ostatka albuma a i u vokalu Alexia se pomalo naslucuje neka melankolija. Naravno, bio bi grijeh da ne spomenem doista izvrstan refren, mozda i ponajbolji na albumu. Inace, ta stvar predstavlja moj osobni favorit na ovom albumu. Nakon ove pomalo melankolicne stvari slijedi Triple Corpse Hammerblow koja je prakticki standardna CoB stvar - izvrsni i brzi riffovi, izvrsne melodije kao izvrstan refren (ne mislim na tekstualnu stranu vec na njegovu pamtljivost - jednostavno ce vam se stalno vrtiti po glabi). Iducu stvar ste svi vjerojatno vec culi (jer je bila objavljena kao single) - You're Better Off Dead ne donosi nista novo vec je napisana po vec uhodanoj shemi (dakle puno dobrih riffova i dobrih melodija te zarazan refren). Kao i prosla stvar, i ova (Lil' Bloodred Ridin' Hood) ne donosi nista nova, jedino je malo refren losiji nego u ostalim pjesmama na ovom albumu. Posljednja i naslovna stvar, Hate Crew Deathroll, jos malo vise podize tempo u odnosu na prosle dvije - sve je odsvirano u vrlo brzom tempu, prava stvar za kraj albuma! Mozda ima malo manje melodija nego prethodne, no definitivno je u samom vrhu albuma. Naravno, postoji jos jedna verzija albuma sa desetom pjesmom - obradom Slayerove Silent Scream koja zvuci pomalo cudno (pogotovo dijelovi u kojima cujete klavijature)... No bez obzira na to, moram priznati da je izvrsno odsvirana.
Naravno, moram spomenuti produkciju - zvuk gitara je konacno dobio na dubini i cvrstini (na prijasnjim albumima gitare mi zvuce poprilicno 'suplje') - glavni razlog za to jest sto su sve dionice poduplane (tj. oba gitarista su odsvirala dva puta svoje dionice)... Konacno sam docekao album Bodoma gdje gitare doista dobro zvuce...
Nakon svega ovoga nikako nemojte pomisliti da je ovaj album savrsen - jedna od najvecih mana ovog albuma su tekstovi koji su i dalje standardni za Bodome... Jos jedan od problema je sto su stvari uglavnom pisane na istom principu sto bi moglo nakon odredjenog vremena postalo poprilicno zamorno...
Zakljucak: obavezno poslusati!