srijeda, 30.07.2014 35 posjetitelja onlineposjetitelja ukupno: 16538688








d
















 
BAND: Consecration
ALBUM:

.avi

GENRE: post-metal / stoner / doom/ ambient / experimental / progressive rock
LABEL: Geenger Records
GODINA: 2010
TRAJANJE: 56:43
WEBSITE:

www.myspace.com/consecr8

TRACKLIST:
01. Aligator 02. .avi
03. Cisterna 04. Somna
05. Idiot Glee 06. Djavo Nije Urban

Odmah na početku, moram napomenuti kako me pri mojoj ''karijeri'' pisanja recenzija malo koji bend s ex-yu prostora uspio toliko iznenaditi i oduševiti kao Consecration iz Beograda. Njihov drugi studijski album ''.avi'', koji upravo imam priliku detaljno secirati, je jedan od onih albuma koji isprekidaju ustaljene linije glazbenih žanrova i svojom kvalitetom se proteže izvan granica geografskog prostora i vremena.

Album sadrži šest stvari, od kojih su čak tri iznad deset minuta trajanja i u toj iscrpnoj minutaži je puno toga rečeno. Čim malo uronite u slušanje, bude sasvim očito da su Consecration jedan od onih bendova čiji članovi su zbilja naslušani i čiji glazbeni utjecaj je vidljiv u raznim žanrovima, od metala, pa do više eksperimentalne glazbe. Niti jedna pjesma na albumu nije napravljena isključivo po jednom obrascu ili kontanto istom feelingu, već se glazbeni nivoi postepeno grade, kao što je to čest slučaj kod post-rock bendova, no u ovom slučaju je to izvedeno bez predvidljivosti tipične za taj žanr, pa bi im bilo nezahvalno prišiti etiketu post-rock benda.

Kod Consecrationa ćete često naići na glazbene dionice ili dijelove pjesama koji će vas podsjetiti na širok spektar poznatih  i manje poznatih izvođača. No bez ikakvog kopiranja istih, taman u onolikoj mjeri da si u glavi stvorite neku sliku o njihovim glazbenim uzorima. Da se tu naći teških Sabbathovskih riffova, pa onda dosta stonerskih, bass linija koje daju naslutiti na Tool-ov zvuk, nekih gitarističkih melodija koje vuku na psihodelični rock 70-ih, masnih ritmičkih dionica karakterističnih za današnje post-metal bendove, senzibilnih melodija u stilu Sigur Rósa, atmosferično-minimalističkih dijelova u stilu Boards Of Canada, pa melankoličan štih tipičan za shoegaze glazbu, itd…ukratko, sve ono što bi neki zahtjevniji slušatelj volio umiješati u dobar glazbeni gulaš.

Za divno čudo, svi ovi elementi prilično koherentno sjedaju na svoje mjesto i tvore prirodni slijed događaja koji nimalo ne umara niti zapada u dosadu i repetitivnost. Vokali nisu stalna pojava na ovom albumu, a tamo gdje ih ima su odlično izvedeni, bez nekog klišeiziranog stila pjevanja, npr. onakav kakav su isfurali Isis. Jest da njima ne možemo osporiti originalnost, ali nakon njih su svi počeli upotrebljavati spori teški growl, makar to ponekad užasno sjeda uz neke lakše ambijentalne dijelove. Recimo, na početnoj stvari Aligator, vokali su snimljeni tako da dolazi iz udaljenosti, iz dubine nekog ponora, što fenomenalno zvuči. Ono što je još zanimljivo kod ovog albuma je to da je snimljen u svega par dana i to na čisto koncertni način, bez snimanja svakog instrumenta posebno već čisto po dobrom starom jammerskom pristupu. Krajnji rezultat je više nego dobar, jer nekim bendovima bi trebalo po par mjeseci da naprave album ove veličine.

Za razliku od njihovog prvog studijskog albuma ''Aux'' koji je bio više doomerski orijentiran, u ovom slučaju se radi o puno atmosferičnijem materijalu, a da ne kažem raznolikijem i bolje tempiranim stvarima. Od težih stvari naći će se još jedna zanimljivog imena Idiot Glee, koja osim sludge-a-like vokala nudi i dosta eksperimentalnih dijelova i psihodeličnih dionica. Posebno dobro sjedaju opuštenije .avi, Djavo Nije Urban i Somna, za koju su snimili zanimljiv video. Somna je jedna od onih stvari koja vas tijekom slušanja postepeno uvlači u vir sanjivog krajolika prošaranog eteričnim gitarističkim melodijama, što izvanredno sijeda dok se vozite na biciklu negdje drito pred zalazak sunca (šta da kažem, taman se našla na playeru u pravi trenutak). Baš kad u potpunosti utonete u tu snenu atmosferu, iznenadi vas sklop težeg riffovlja, kao što je to slučaj na kraju .avi (koja je kao i album nazvana po .avi video formatu, što ste već i mogli pretpostaviti)

Produkcija je bez pretjerivanja – savršena. Uz odličan zvuk prisutan na cijelom albumu možete očekivati i dosta ambijentalnih ''usputnih'' zvukova koji obogaćuju cijelu zvučnu sliku, a da ne govorim o high-pitched klavijaturističkim dionicama bez kojih to ne bi bilo isto. Teško je ne ostati oduševljen načinom na koji ovi momci uspijevaju održavati razinu energije pri svirci, ubacujući dobru dozu Kyussovskih i ranih prog-rockerskih gitarističkih melodija i riffova, upravo u onoj dozi koliko je u tom zadnom trenutku potrebno.

Ovim malim remek djelom Concacration se bez ikakvog ustručavanja mogu nazvati bendom koji svira glazbu na svjetskoj razini, a kao jedan dokaz tome su i pohvale od ekipe iz The Oceana, s kojima su imali priliku svirati. Jako mi je drago da se na balkanskim prostorima može naći bendova koji sviraju ovako kvalitetnu i žanrovski neopterećenu glazbu, te se nadam da će se taj pozitivni trend urbane glazbe nastaviti i u budućnosti.

 

Ocjena: 9/10
by Stark < ivanbujevic@gmail.com >, svibanj 2010 - ustupljeno od strane Geenger Recordsa

Komentari: [dodaj]