Moram priznati da me ovaj album na prvo slusanje bas i nije odusevio - "Kakvi su to efekti na vokalima?" i slicne zamjerke su izranjale jedna za drugom. No kako sam sve vise preslusavao ovaj album, na pamet mi je dolazila samo jedna rijec: genijalno. Sad ne mogu zamisliti album bez efekata na Masvidalovim vokalima (pod ovo uvijek podrazumjevam clean vokale), gitarama te tako naglasenog basa (to je jos jedna od karakteristika ovog albuma - bas konacno nije utopljen u miksu kao sto je to cest slucaj kod metal bendova vec je u produkciji stavljen rame uz rame sa gitarama i bubnjevima). Zvuk je samim time vrlo unikatan, koji vrlo cesto nema veze sa death metalom, te koji je jedna od glavnih karakteristika ovog albuma i benda. Ako gledamo na samo glazbu, tu mozemo naci mnogo dobrih stvari - od nepregledne gomile izvrsnih gitarskih riffova koji se sviraju u svakoj pjesmi (osim sto ih kolicinski ima puno, riffovi su nevjerojatno kompleksni sto je jedna od vaznijih znacajki samog zanra), sjajnog rada ritam sekcije (bas - Sean Malone, bubnjevi - Sean Reinert) koja vrlo cesto ne igra samo tu ulogu te vrhunski izvedbu koju su nam podarili momci iz Cynica. Zapravo, jedina zamjerka bi bila kopliciranost glazbe koja trazi da joj se u potpunosti posvetite.

Vokali su na ovom albumu vrlo zanimljivo izvedeni - osim standardnih death vokala vrlo cesto cete cuti i clean vokale sa raznim efektima, dok su nerijetke situacije u kojima su vokali sa efektima naneseni preko death vokala. Kao sto sami vjerojatno zakljucujete, aranzmani vokala su poprilicno inteligentno napravljeni (iako postoji neka shema koja se ponavlja u par pjesama - uzmimo za primjer refrene - oni su vrlo cesto otpjevani sa efektom na vokalima; takodjer je primjetno da vecina pjesama pocinje sa vokalima sa efektom) te se death i clean vokali konstantno medjusobno ispreplicu. Po pitanju vokala mogao bih izdvojiti pjesmu Sentiment u kojoj se pojavljuje i dvoglasno pjevanje prilikom refrena (otpjevano bez efekata), dok je ostatak pjesme otpjevan sa efektom na vokalima. Vrlo zanimljivo i (po meni) inovativno.

Sad bi zelio malo skrenuti pozornost na gitare koje su nevjerojatne. Da je Masvidal izvrstan gitarist uvjerio sam se vec na Deathovom albumu Human (prisjetite se genijalnog uvoda u Lack Of Comprehension ili sjajnog instrumentala Cosmic Sea te ih uspredite sa ovim albumom), dok je ovaj album samo potvrdio moje misljenje. Pjesme su pune kompleksnih riffova te prozete kratkim instrumentalima koji su sve samo ne tipicni za death metal, kao i riffova sa raznim efektima. Naravno, poprilican dio zasluga moramo pripisati i Jasonu Gobelu koji se izvrsno nadopunjava sa Masvidalom (sto se tice njihove suradnje posebno bi izdvojio Veil Of Maya te instrumental Textures). Naravno, ako malo vise posvetite paznju mozete vrlo jasno cuti i 3-4 gitare koje sviraju istovremeno, sto zapravo ne bi bilo toliko zanimljivo da nije cinjenice da ovdje gotovo da i nema ritam gitare (opet bih se vratio na instrumental Textures koji vise zvuci kao nekakav jazz). Naravno, neposteno bi bilo da se i zanemari golemi doprinos Malonea i Reinerta - ovdje se mogu cuti cak i bas solaze (opet Textures, nevjerojatno je kako taj instrumental zvuci egzoticno), dok je rad bubnjeva tehnicki doveden do savrsenosti.

Naravno, sad bih se morao osvrnuti na produkciju. Iako je album (po meni) produkcijski dotjeran do savrsenstva (ovo se pogotovo odnosi na kristalno jasan zvuk gitara), mnogi ce naci zamjerku u vrlo naglasenim bas dionicama. Osobno ne znam zasto bi to nekome smetalo jer je ovo jedan od rijetkih albuma na kojem se osim gitara i bas cuje kristalno jasno, no znate kako se kaze: "Sto ljudi, sto cudi".