Ove godine Darkthrone ce obiljeziti dvadesetu godinu karijere i izdati dvanaesti album.. Prilicno impresivne brojke ako gledamo da su oni skoro jedini black metal bend iz devedesetih koji je opstao do danas unatoc nezainteresiranosti za glazbenu industriju i odbijanju da nastupe uzivo. Ponovo su se vratili na Peaceville preko kojeg su izdali i svoja najvaznija izdanja Under A Funeral Moon i Transilvanian Hunger. Ja imam samo ta dva albuma i svidjeli su mi se. Sirovi black metal sa nezaobilaznom garaznom produkcijom i sto je najvaznije zvucao je zlo. I kako bi reagirao covjek koji je poslusao samo ta dva albuma pa ovaj? U najmanju ruku, iznenadio bi se.

Ipak, covjek ne moze bas razmisljati o iznenadjenjima kad prva pjesma The Cult Of Golitah pocne svirati jer ce mu vjerojatno sva paznja biti usmjerena da sto prije stisa liniju jer iz zvucnika tresti punk. Ne bas cisti punk, ali dovoljno da izgubite volju za daljnim slusanjem. Nemogu odrediti sto je krivo zbog ovoga ,mozda je Darkthrone oduvijek svirao punk ali zbog lose produkcije nismo primjetili. Evo jos jedne velike promjene u zvuku, produkcija je puno cisca. Nakon dvadeset sekundi, ubaci se Nocturno Culto. Njegov vokal je ,na svu srecu, ostao isti i donekle uspijeva prikriti glazbu. Iako Nocturna uopce ne mozete razumjeti , moze se otkriti gadan nedostatak inspiracije posto je prva stvar sto ce on reci (izderati, tocnije) 666. A kad prije soloa vikne ''Come on, you fuckers!'' mozete pomisliti i da se sprdaju. Kako album napreduje, sve je vise uocljivo da je ovo daleko od ozbiljnosti. U pocetku Too Old,Too Cold ima onaj gadan punk zvuk ali u manjoj mjeri nego prethodna pjesma. Iako svirka nakon nekog vremena i pocne sliciti na BM, nista ne ide na dobro. Pjesma je valjda zamisljena kao provokacija bendova koji nisu dovoljno true. Mozda bi im ovakav tekst prosao prije desetak godina, ali sada ovo moze samo izazvati smijesak jer je Darkthrone na ovom albumu true kao i Limp Bizkit. Onda je tu i zamorni refren, koji pjesmu(agoniju) dodatno produzuje nepotrebnim ponavljanjem. Iste probleme ima i Atomic Coming (atomsko svrsavanje?), ali sto se tice svirke malo je brza i zabavnija a par rifova podsjeti na stare dane slave. A sad nesto potpuno drugacije, Graveyard Slut. Fenriz je ovdje odradio vokal. Malo neocekivano, to su clean vokali. Svaki skepticizam je opravdan jer Fenriz zvuci kao pijani Vuco koji imitira Atillu Csihara, i jos koristi razne kliseje kao povike Auuu i Jeaa i ono podrhtavanje glasa u visokim dijelovima. Muzika je ostala ista, jedva prosjecna. Jedino tekst ove pjesme nije objavljen ali mislim da je nesto o ludoj nimfomanki koja obitava po grobljima. I najzagrizeniji fan ce prestati misliti ozbiljno o Darkthroneu nakon ovoga pa najbolje da ovo preskocite. Za sve hrabre koji su se upustili u slusanje ove pjesme, dobre vijesti jer konacno pocinje normalan dio albuma. Underdogs and Overlords i Whisky Funeral poboljsavaju album ali ne dovoljno jedva dizuci iznad prosjeka. Slijedece dvije su najbolje pjesme na albumu. Dobra stvar ove cisce produkcije je sto soloi zvuce bolje nego na starijim albumima. Nakon ovih par pjesama koje se mogu poslusati i u njima uzivati, Darkthrone je pripremio jos nesto. Shut Up. Ime je potpuno netipicno za black metal, ali i pjesma sama. Mislim da nikad nije snimljeno ovako nesto. Iako po vokalu i svirci djeluje kao BM, rijeci i atmosfera su daleko od toga. Ovo je jos jedno pljuvanje po fejk bendovima, ali daleko ekstremnije i uspijeva ostaviti trag. Iako je naivna i glupava do ibera, nekako uspijeva biti zanimljiva za slusanje. ''You copy my stile, and you call yourself a man.'' , ''You want a piece of me? Yeah…you do''. Da li vam ovo zvuce kao rijeci od BM benda ? Jednostavno, ovo je unikat svoje vrste i iako nije najbolja pjesma na albumu vjerojatno ce se svakom slusatelju najduze usjeci u pamcenje. Mozda bi najbolje objasnjenje kako ovo zvuci bilo black metal meets rap. Forebyggende Krig je solidan kraj albuma. Fenriz radi pozadinske vokale i budi ruzna sjecanja na Graveyard Slut. Zavrsava sa lijepim solom i napokon ovo privede kraju.

Darkthrone nije ponovo sjaj proslih albuma, ali to nije ni namjeravao. Ovo je komercijalni album, ali ima i pozitivnih strana jer moze BM predstaviti siroj publici, i ima par cudnih eksperimentiranja skroz nekarakteristicnih za ovaj bend. Negativne strane su manjak inspiracije, maste, ozbiljnosti i originalnosti. Negativne strane vode, a posto ih ja nisam bas pratio kroz karijeru nadam se da je ovo kraj krize a ne pocetak.