Bend Darkwell nam stize iz Austrije i tipicni je bend (vidi cuda!) austrijske izdavacke kuce Napalm records. Sto to znaci? Pa, za one koji su se probudili iz zimskog sna, Napalm records je trenutacno najjaca kuca orjentirana na gothic i doom metal, s naglaskom na onaj prvi. Kako se i spada, Darkwell je gothic orjentiran bend i kao takav vrlo slican bendovima poput The Sins Of Thy Beloved ili Trail Of Tears, a paralele bi se mogle povuci i sa Theater Of Tragedy i tako dalje. Razlika izmedu ovih bendova i Darkwella je u tome da nema muskih "death" vokala vec se samo cuje glas Alexandrae Pittracher, koji i nije bas tipican za doom-gothic.

Kao sto sam vec napomenuo, glavna karakteristika Darkwella je Alexandra, tj. njen glas. Njen glas, eh...najbolje, ali i najgore za Darkwell. Kao prvo, njen dosta jaki i visoki vokal tako dobro ne lezi u njihovim pjesmama i na mnogim mjestima zvuci previse piskutavo i "bode" usi, pa zvuci jako falsano. Drugo, kada vec koristi svoj glas na takav nacin zasto nikad ne otpusti kocnicu i pusti glas do kraja, jer ovako zvuci dosta odsjeceno i nedoreceno. I trece, sto je bilo producentu kada je sredjivao album?! Njen glas je pojacan do maksimuma, dok se ostatak benda cuje negdje u "shumi". Bilo kako bilo, njen glas tek treba doseci razine Liv Kristine, Vibeke itd., tj. treba dobiti onaj mekani (barsunasti) vokal tako tipican i trazen u gothicu i doomu. Da pustimo njen glas vise na miru, od ostalih se najvise cuje bubnjara, koji je vise nego sposoban i pitanje je sto on trazi u gothicu kada na masu mjesta "solira kao veliki", ugrijavanje za neki zahtjevniji bend?! Klavijature su pak one koje uz glas pjevacice daju atmosferu bendu, misticnu i crkvenu, ali i na mnogo mjesta vise nego dobro doslu toplinu pjesmi. Gitare su u potpunosti podredjene glazbi i osudjene na pratnju i poneku solazu, a o basu da ni ne pricam.

Conflict Of Interest je njihovo drugo izdanje, koje je uslijedilo nakon albuma "Suspiria" iz 2000. Na ovom EPu se nalazi pet novih pjesama, dve live izvedbe pjesama sa prvog albuma i dodatni spotovi te dvije pjesme. Naslovna Conflict Of Interest zapocinje vise nego obecavajuce, jako atmosfericnim pocetkom, a bubnjar najvise dolazi do izrazaja. Zatim se pjesma uspori i tapka na mjestu s time da klavijature (Stratovarius sound, ali ne i brzina) vode melodiju. Thy Curse nije bas neko remek djelo, milijun puta ponovljeno "curse, curse... " stvarno pocinje ici na jetra. Elisabetha je pomak na bolje, a kako i ne bi kada se u pjesmi radi o Erszebet Bathory, the blood countess. Pjesma je specificna i po tome da se u njoj prvi i zadnji puta javlja muski vokal, vise u ulozi naratora na pocetku pjesme, ali i u samoj pjesmi. Alexandra ovdje pjeva malo mekse i to odmah dolazi do izrazaja, ali i napokon zvuci kao da potpuno vlada svojim glasom, e znao sam da moze!! Sve to zajedno me podsjeca na Angellore od Tristanie i definitivno je najbolja njihova pjesma na ovom EPu. The Crucibel je jos jedna, usudio bih se reci iz ovoga sto sam cuo, tipicna Darkwell pjesma, ali se ipak istice zbog gitara i njihovog blackerskog prizvuka na nekim djelovima. Twist In My Sobriety je obrada hita Tanite Tikaram i ima zvuk kakav obicno imaju pjesme kada ih gothicari preradjuju. Pjesma zvuci kao i original, osim sto u pozadini pice klavijature (orgulje), a gitare su nabrijane i u prvom planu (HIM i Wicked Game od Chrisa Isaaka tu padaju na pamet). Alexandra i ovdje dokazuje da zna pjevati kada hoce, samo to bi ipak trebalo biti mnogo cesce. Zadnje dvije stvari su dokaz da znaju svirati uzivo i posebice druga, Realm Of Darkness su ponajbolje pjesme sa prethodnog albuma.

Dakle, nikakva velika genijalnost i inspiracija ne prsti iz ovog benda. Dobre pjesme i skoro pa savrsena izvedba su ono na sto oni ciljaju, a za sada im ide vise nego dobro. Po meni to je dobro za pocetak, ali napredovati moraju ukoliko zele da ih se zapamti po necemu. Oni koji bas i ne vole gothic ovaj bend ce zaobici u sirokom luku, ali oni kojima se ovaj zanr ipak svidja bi mogli naci nesto za sebe, a nada ostaje u tome da je napredak ipak moguc.