Ako uzmemo u obzir da su Deafness by noise jedini pravi predstavnici samoborskog hard-corea, ako ne i jedini hard-core band u Samoboru i jos k tome jedini hrvatski underground band koji se uspjesno probio u inozemstvo, onda se zna da je ovaj album provjereno dobar. Ali da ne ispadne da ja hvalim svoje Samoborce bezveze, kao dokaz njihove kvalitete je i recenzija njihovog prijasnjeg albuma koju je objavio kultni casopis Rock Hard. Citiram: »istocno-blokovska nabrijacina i njujorski ulicni hard-core, a basista na coveru nosi majicu od Running wilda. Sto jos mozete pozeljeti?»

Band su osnovali Bimbo (bass) i Rodjo (gitara) 1991. godine, a osim nekih clanova nije se mijenjao, i u muzickom smislu, do danas.

Zanimljivo je da je album Cheap tricks nastao od «otpadaka» s najnovijeg albuma Aim to please, koji treba uskoro izaci pod pokroviteljstvom I scream recordsa. Naime izdavacka kuca u kojoj su DBN snimili Aim to please, odabrala je 10 stvari pa su preostalih 7 stvari objavili u Hrvatskoj kod Dirty old empirea. S obzirom da navedeni albumi jos nisu usli u prodavaonice iliti nisu jos objavljeni, Fila je imao privilegiju napisati premijernu recenziju za oba albuma, koju vase oci imaju upravo cast citati. To je i razlog zasto nisam prilozio sliku albuma. Kad izadje album Aim to please, sadrzavati ce ove stvari: PC, LAZY BUMS, THE BURDEN, PLASTIC, INSANE, GO FUCK YOUR SELF, DENIAL, ALLEGIANCE I HOLDING ON.

S obzirom da su i jedan i drugi album od istog materijala, mislim da ne treba posebno govoriti o jednom ili drugom albumu, vec opcenito o cijelom opusu, koji se, usput receno, moze jednako mjeriti s najvecim hc bandovima danasnjice.

Meni su se najvise svidjele Aim to please i Allegiance, koje osim sto rasturaju onako kako samo hc zna, imaju u sebi neku melodicnost i onaj tipicni chorus, kojeg kad cujete pjevusite jos pola dana. Inace, albumi su cisti hc u Deafness by noise stilu, sto podrazumijeva nabrijani hc. Moja jedina primjedba se odnosi na vokal, koji mi ne zvuci nabrijano koliko bi morao biti jedan hc vokal. Bitno je za reci da zvuk albuma odise kvalitetom, naime album je producirao Andy Classen (Graveworm, Tankart, Bright side, Rykers...), snimljen je u Njemackoj u Stage 1 studiju, a i na kraju krajeva u njegovu produkciju je ulozeno oko 8 000 eura. Dakle, hc ljupci, ekipa koja si brije na mjuzu i ostali koji zelite u svojoj zbirci imati nesto originalno osim onih Britney Spears albuma, morate imati ova dva cd-ja. MUST HAVE.