Heh, ovaj demo stvarno ima stila. Krenimo od layouta koji je za demo i vise nego OK (posebno naslovna slika!), preko produkcije koja komotno moze parirati studijskoj pa sve do, najvaznije, glazbe koja me odusevljava svaki puta kada se demo zavrti u liniji. Detaljnije u nastavku:

Death of Folk, bend predvodjen Lanzarotom (autor svih pjesama, gitara, vokali, programiranje, produkcija) ciji su clanovi jos Helena (v), Maleficius (g), Amarth (bass), Thebra (g) i Inasnus (dr, najnovije pojacanje koje zamjenjuje ritam masinu na ovom izdanju) jos je jedan dokaz da Rijeka ima zaista zivahnu underground metal scenu. Medjutim, u pocetku sam bio poprilicno skeptican oko svega toga, jer je bend odabrao dosta kliseiziran image (tipa 'I hear the winds of battle forever calling me') koji meni bas ne sjedi. Ali sve je to stvar individualnog ukusa, nije li? Glazba je ono sto se broji. Od ove demo snimke sam podsvjesno ocekivao brzi i beskompromisni black metal. Kako su se pjesme redale, otkrivalo se puno vise toga. Na kraju sam dosao do toga da bih najradije stil ove grupe okarakterizirao kao dark-epic metal: vokali variraju od death, black, pa sve do dubokih cistih, jednako zastupljeni su i zenski vokali, glazba je obavezno spora (na nekim mjestima gotovo doom spora) ali zato jako melodicna, cesto osjecajna, dok na mnogo mjesta upotrijebljena akusticna gitara daje srednjovjekovni feeling.

Uvodna Eastern frost stvarno ima klasu: zapocinje violinom (?) kao neka staronarodna melodija, na koju se nastavljaju fenomenalne maidenske melodije koje nisu oznake samo ove stvari. He came from the foreign land otkriva najvazniju stavku ove glazbe: melankolija - prvenstveno kroz lijepe turobne gitaristicke prolaze koji se protezu kroz cijelu pjesmu. I upravo ta melankolija (uz melodije naravno) cini najvecu snagu ovog benda - glazbi se dopusta da se razvije, da atmosfera uzme zamaha i da stvori turobni 'okolis' na sto se onda polako ubacuju vokali te osnovni melodicni riffovi (visoke black metal riffove necete ovdje naci kako ni nekakve duboke death) i, naravno, zenski vokal. Sto se njega tice, opcenito mi se dopao (posebno onaj pjevajuci dio u stvari Neverending at his...). Jedino sto mi je malo previse kliseiziran onaj dio kada zenske boje vokala (bez tekstova, nesto tipa COF) prate melodiju (pocetak jedine nesto brze stvari Antichristian and pagan) i mogao se nesto vise produkcijski naglasiti.

Kada smo vec kod produkcije, moram napomenuti da na nju nemam gotovo nikakve zamjerke i da je sve cesca pojava da mladi bendovi uzimaju stvar u svoje ruke i kod sebe kod kuce sredjuju zvuk kao sto je to slucaj ovdje.

Meni najbolja stvar na albumu je zavrsni, opet tuzno-melankolicno-osjecajni instrumental ...and then it will own my life koji me idejama neodoljivo podsjeca na Emperorovu "The wanderer" sa mog omiljenog "Anthems..." albuma, na koju se nastavlja obrada Tiamatove stvari "The sleeping beauty", koja je nesto izmijenjena od originala dodatnim zenskim vokalima.

Jedina stvar koja nikako da mi sjedne je vokalno orijentirana Into fatherland jer mi zvuci nekako neustimano sto se tice timinga.

Ovo je za mene jedna od definitivno (naj)boljih demo snimki koje su protekle s nasih podrucja. Ako ste svoj ukus prepoznali u gornjim redovima, onda ovo ostvarenje obavezno mora postati dio vase kolekcije.