Jedno od najocekivanijih ovogodisnjih izdanja iz Nuclear Blasta ugledalo je svijetlo dana. Nakon 4 godine, koliko je proslo od njihovog debi albuma Synthetic Generations svedska skupina je nastavila svoj pohod u daljnje osvajanje trzista sa svojim novim albumom Termination Bliss. Radi se o grupi Deathstars koju stvaraju 4 glazbenika od kojih su dvojica imali neke povezice sa bendovima popust Dissectiona. No sve je to sad davna proslost, tj otkako Deathstars postoje i funkcioniraju kao pravi bend. Doista radi se o jednoj od unikatnijih metal atrakcija na europskoj, ali uskoro i na svjetskoj sceni. Cesto su bili uspredjivani sa imidzem i glazbenim radom Marylina Mansona sto eto sami clanovi Deathstarsa zustro opovrgavaju govoreci da nikad nisu slusali ni pratili rad doticnog gospodina. No dobro pustimo sa strane ovakve usporedbe jer na glazbenom polju su uistinu unikatni bend kakvih danas na sceni nema mnogo, a ako je to dobro ili lose ocjenite sami. Nakon turneje koja je uslijedila prilikom izlaska njihovog debi albuma bend je stekao poprilicno fanova (uglavnom iz zenske populacije) pretezito u podrucjima maticnme im zemlje, istocne Europe i Rusije. Iako nisam lud za ovakvim zanrom metal glazbe nikako nisam mogao prestati preslusavati ovaj najnoviji album. Njihov prvi album Synthetic Generation posjedujem premda mi nikad nije sjeo kako treba, osim par singlica i ponekom obradom tipa White Wedding, najvise zbog mozda previse industrial i plesnih elemenata kod kojih sam dobio dojam da sam ih vec negdje cuo u zanrova danasnje popularne glazbe.

U protekle duge 2-3 godine spomenuti fanovi sa velikom zeljom i nestrpljenjem su ocekivali neki novi uradak svog omiljenog benda. Strpljenje je urodilo plodom i vijest da Deathstars pripremaju novi album postavljena ja kao boom vijest na stranicama njihove nove diskografske kuce Nuclear Blast koja ima dobar nos za otkrivanje novih bendova koji bi donosili dobar profit. Bilo kako bilo prethodno izdani single Cyanide zajedno sa video spotom izasao je nekoliko mjeseci prije albuma i donio ne puno bitnih elemenata njihove karakteristicne glazbe koji su mozda mrvicu kvalitetniji i zanimljiviji od prijasnjih pjesama. Bilo kako bilo album je izasao i sto mozemo ocekivati od njega - Deathstars su ostali vjerni svom zvuku no najveci naglasak je ovaj put stavljen na produkciji i miksanju albuma u cemu je prste osim Stefana Glaumanna imao i kontraverzni Mortiis. Bitne karakteristike ovog albuma su veoma pitke pjesme sa prepoznatljivim refrenom i onom njihovom cyber atmosferom popracenom dubokim vokalima Whiplashera kao i jednostavnom ritam sekcijom sa naglaskom na bas. Suhoparnost gitarskog rada ukrasava odlicna klavijaturna podloga i sampleovi karakteristicni za njihov zanr glazbe koja pomalo izlazi iz granica metala i prelazi u nesto zanimljiviji spoj elemenata svega i svacega. Limitirano izdanje albuma razlikuje se po coveru i po jos dvije bonus pjesme koje su zapravo remixevi pjesama Termination Bliss i Blitzkrieg.

Ovim izdanjem nije postignuti neki znacajini pomak u radu Deathstarsa, no biti ce ljudi kojima ce se ovaj album svidjati i vrtjet ce ga u svom playeru dugo vremena.
Ukratko – nista posebno i inovativno, ali jako slusljivo i zarazno!