Defenders of Metal je kompilacija 18 pjesama istog broja grupa koja bi, prema rijecima malog americkog izdavaca, labela MIB Music, trebala predstaviti bolje underground americke i europske true, heavy, power, kako god hocete, bendove vecinom bez sklopljenog ugovora sa nekim labelom koji zude za bilo kakvom mogucnoscu prezentiranja/dokazivanja svoje glazbe. Idejni zacetnik kompilacije je Bryce Van Patten, gitarist i pjevac postave Jesters Moon takodjer zastupljene na ovom albumu. Iz naslova izdanja i vise je nego ocito da ubrzo slijede novi nastavci kompilacije koja bi trebala pomoci mladim i neafirmiranim bendovima za stvaranje imena na sceni kojoj pripadaju. E sad, koliko prezentirani bendovi zaista vrijede ovisi o ukusu i iskustvu svakog pojedinog slusatelja, dok ce sljedecih par redaka pokusati dati barem malo svjetla u tamu...

Kompilaciju otvara americka postava Jesters Moon i to je ujedno jedini bend s kojim sam imao doticaja prije ovog izdanja. Bend je 2002. godine izdao debi "Jesters Moon" koji prezentiraju prosjecan americki heavy metal sa slabim vokalima i idejama (za detaljniji prikaz bacite pogled u arhivu recenzija). Na ovom izdanju prezentiraju novu pjesmu "Forbidden" na kojoj je uocen minimalni pomak prema naprijed u songwritingu i bistroci produkcije. Cvrsti osnovni riff podupire dosta tihih pozadinskih klavijatura dok nedostatak izrazenog refrena te, opet, losi vokali potvrduju da je kompilacija mogla biti otvorena puno boljom pjesmom od ove. Prosjecno i bezlicno.

Svedska postava Moonlight Agony predstavlja nam instrumental slicnog naziva. Skandinavski stih prepoznaje se u svim aspektima pjesme: himnicni klavir u introu i tijekom cijele stvari potpomognut gitarskim melodijama te nesto modernijim riffovima. Nedostatkom vokala pjesma gubi zavrsni touch. Iako postoji ogroman broj provjerenih bendova koji zaista znaju spajati klavijature i metal, Moonlight Horizon je pokazao zelju i dobro savladavanje instrumenata te napravio svoje prve korake prema naprijed angaziranjem vokala, dok prvi album izlazi ubrzo. Cisto solidno.

Tko je Talijanima The Prowlers jedan od uzora mozete shvatiti iz samog naziva benda. Iako su si Talijani nebrojenim cheesy power metal bendovima priskrbili ne bas zavidnu reputaciju (uz par iznimaka, naravno), The Prowlers prikazuju drugu strani talijanske power scene. Na kruh napravljen od klasicnog heavy metala namazali su tanki namaz power metala i to jos na vrhu zacinili lijepom turobnom melodijom, prihvatljivim vokalom, profesionalnim solazama, mrvicom prog utjecaja, te standardnim gafovima u engleskoj gramatici i eto ti vrlo dobre pjesme koja daje smisao ovakvim kompilacijama.

Ameri Elements sviraju cvrsti heavy metal sa uocljivim rock dodatkom koji se nikako ne moze zanemariti. Mid-tempo pjesma zasnovana samo na jednostavnom riffu i dobrim, samouvjerenim grubim vokalom pjevaca dobro sjeda na ovo izdanje te pruza protutezu power true pjesmama koju nam prezentiraju Austrijanci Madog. Kako kompilacija prolazi, americko i europsko poimanje pojma 'true metal' postaje sve uocljivije. Madog bi svaki slijepac svrstao pod zanr tipicno europsko orijentiranog totalno true metala (naziv pjesme "Heart of dragonsteel"): brzi ritam, melodija, refren koji postoji na vec najmanje 20 albuma. Totalni klisej, ali oni koji to jos uvijek mogu probaviti, ovdje ce naci svog favorita. Meni ne drzi vodu. Sljedeci su Kandidati Pakla ako linija ne laze. Da, opet Ameri. Hell's Candidates. Produkcija iako ne-bistra ima svoju draz i opet jednostavni gitara riffovi noseni su dubokim vokalom....A? Gospodja Bennett je za vokalom! Tko bi rekao.....Ispravak dakle, zenski vokali (koji ne zvuce tako) nose pjesmu i daju joj dodatni rock feeling. Solidno produciran heavy metal nude nam i Poljaci Antares. Iako pjesma zvuci kompaktno, uz iznimku dobrih vokala, prolazi bez nekih vrhunaca ili hvale vrijednih trenutaka. Dr. Mastermind iliti Matt McCourt je veliki Motorhead fan te ova prljava rokerija odrazava utjecaj ovog 'nesto poznatije' benda kako kroz vokale, kako kroz glazbu. Metharia - opet Talijani koji ne zvuce talijanski ali pjevaju na talijanskom. Najbolji element ove mid-tempo stvari je vokal koji pjevanjem na materinjem jeziku dobiva dozu autenticnosti i ne lomi jezik pjevajuci na engleskom. Jupi, evo nam opet Bryce Van Patten-a (pogledati Jesters Moon) u projektu Victim. Vec sam se naviknuo sto ocekivati od njega: nekakav heavy metal sa neuvjerljivim i deplaciranim klavijaturama, losim vokalom i losim refrenom. Zvuci tipicno old-school americki. Stvar malo spasava solo gitara. Fala bogu traje kratko. Cisto solidno prolazi jos jedan tipicni europski power grupe Art of Fear, koja unatoc grcanju u klisejima ipak ima odredjenu autenticnost.

Sa postavom Still Life napokon krecu nesto bolje stvari. Njihova pjesma "Illusions" je turobna, djelomicno akusticna polu-balada nosena lijepim vokalom i refrenom. Pjesma je uravnotezena, ne tezi naglim promjenama dramatike, ide po nekakvoj logicnoj liniji. Zasada najbolja stvar na kompilaciji. Dobro se nastavlja sa Rapid Fire - koji zvuce staromodno. Staromodni power. Mid-tempo stvar sa malo tankom produkcijom, ali ipak zvuce bolje od prosjeka izdanja. Stairway pocinje svoju pjesmu prikladno imenu benda, pomalo monumentalno orgijama, ovaj, orguljama. Dobra dvo-gitarska tema, dobar refren - to su vec tri stvar za redom dobre! Kuuullll! Opet Talijani, Rain, ovaj puta rokerski nabrijani sa svi-pjevamo refrenom. Mercury Rain nude nam drugi bend sa zenskom pjevacicom koja, na nasu radost, ovaj puta i zvuci zenski. Blagi goth feeling stvara se sintom, ali iako pjesmi ne nedostaje blage zestine, malo joj fali simpaticnost. Spanjolci Sabatan polako privode stvari kraju sa OK pjesmom zasnovanom na dosta vokalnih egzibicija. I eto nas na kraju sa Babylon-om: i opet Ameri i opet staromodni suhoparni vokal koji pjeva iznad svojih mogucnosti. Kako je moglo bolje poceti, tako je moglo bolje i zavrsiti.

Ukupno, solidna underground kompilacija koja u prvu ruku pruza uvid kako se pojam 'heavy' shvaca razlicito u razlicitim podnebljima. Iako izdanju nedostaje bend ili dva koji bi vidljivo odskakao od ostalih, smatram da je "Defenders of Metal" zadovoljio svoju svrhu postojanja iako sumnjam da ce se ovo ubrzo vrtjeti opet u mom CD-playeru.