Album 'Saturday Night Wrist' , vec prvom skladbom Hole In The Earth odaje smjer kojim su se momci iz Sacramenta zaputili, a taj je, vrlo melodican, gotovo pop pristup stvaranju u odnosu na prva tri najbolja albuma sto su snimili za svog djelovanja. Vrlo pjevljivo i fluidno, na tragu A Perfect Circlea i System Of A Down , Deftonesi , nekoc vrlo progresivan bend u svemiru tada mladog alternativnog metala, pravca kojem su u konacnici jedan od roditelja, danas povlace kocnicu svog bolida koji je, kako sam kazao, nekoc vozio sasvim nekim drugim glazbenim pravcima. Mozda bas zato, sto je danas postalo 'in' vristati, Chino Moreno koji je jedan od pionira te ekspresije, sve vise pjeva 'normalno'. Ipak, Chino neosporno, kako bi Rambo Amadeus kazao - Ima jako dobre glasovne sposobnosti - sto je oduvijek znao iskoristiti i nositi svoj bend visoko orbitom prve lige alternativnih sfera, i ne samo kod ljubitelja drugacijeg izrazaja, nego i onih 'straight' rockerskih. Dakle, agresivnog vristanja za vrijeme trajanja albuma, kojeg ne karakteriziraju pretjerano jaki individualci, pri cemu mislim na pjesme, vec timska igra svih igraca, Chino najvise izbacuje u skladbama Rapture i Rats, Rats, Rats . Bas ova potonja u jednom momentu evocira najbolje Sepulturine gitarske death tribal riffove, a sva talentiranost frontmenovog vokala - za ciju usporedbu nisam slucajno spomenuo bendove APC i SOAD , jer najbolji pjevaci alter metala danas dolaze iz ova tri benda, pored China su to svakako Maynard James Keenan i Serj Tanakian - dolazi do izrazaja u numerama: Cherry Waves , Xerces , Kim Dracula i Combat , te mozda prije svega u pjesmi Mein gdje gostuje sam Serj iz SOAD . Medjutim, u njoj ipak prevagu odnosi jedan drugi detalj, a to je 'groove' koji nosi temu, prije svega dobro osmisljenim i neuobicajeno poslozenim riffovima prve gitare benda Stephana Carpentera , koji je zasluzan za neponovljive i nezaboravne pomalo 'shoe gaze' pogotke iz proslosti, kultne melodije pjesama Be Quiet And Drive i My Own Summer .

Produkcija albuma je sjajna, sve se perfektno cuje, a dvije pomalo konceptualno drugacije pjesme Pink Cellphone i U,U,D,D. s izrazenim elektronskim detaljima uopce ne strse u odnosu na ostali materijal. Sav taj zvuk je osmislio producent Bob Ezrin cije reference govore same za sebe, jer da bi producirao albume Pink Floyda , doduse tek zadnja dva - 'A Momentary Lapse Of Reason' i 'Division Bell' - moras imati itekako izrazene i istancane kvalitete. Jer zaista, cijeli album 'Saturday Night Wrist' zvuci nekako ujednaceno i smireno, koliko god nekima Deftonesi bili produkcijski 'prejaki', a drugima 'preslabi'.