Neke stvari ce izgleda zauvijek ostati iste. Npr kod Deicidea. Novi album traje tocno pola sata (kao i sva prijasnja izdanja), snimljen je u istoj postavi i pjesme su pisane na potpuno isti nacin kao i do sada.

Nako sto je '95. izasao "Once upon the cross", Deicide se stilski nije pomaknuo ni za milimetar, sto ce nekim death metalcima odgovarati, dok meni vec izlazi na nos!

Bend je proveo samo 5 dana u studiju, sto je rezultiralo praznjikavim zvukom, tankim gitarama i dominantnim vokalom oko kojeg se sve vrti (i koji je odlican kao i uvijek). Vecina pjesama, sad vec standardno, zapocinje blastbeatovima, tempo se nakon toga smiruje i onda opet podize negdje oko 'refrena' (ovaj put su izostale kaoticne solaze Briana i Erica Hoffmana). "In torment in hell" je najbolja pjesma na albumu, dok za sve ostale imam osjecaj deja-vua.

Posebno kod pjesme "Lurking among us" cije vokalne linije previse podsjecaju na "Father Baker's" sa "Serpents of the light" albuma.

Tekstovi su, naravno, antireligijski i vec je sada prava umjetnost kako Benton vec godinama uspijeva toj tematici prici na svjez i originalan nacin.

Oni koji su spremni poslusati jos jedan album koji zvuci kao prijasnja (ipak puno bolja) tri albima, mogu komotno zanemariti ocjenu i kupiti album ili ih uhvatiti na turneji koja se planira sa Morbid Angelom u studenom.
Ovdje je moglo biti puno vise!