Dakle, ovo je najbolji solo album gospodina Dickinsona. Nakon prvih pet pjesama u pisanju pjesama i sviranju pridruzuje mu se stari drug iz Maiden ere, Adrian Smith, i tada album dobiva na jacini.

Pocnimo od samog naziva albuma: bas nekako u to doba, njegova 'draga' majka mu je rekla da je on zapravo bio nezeljeno dijete, te kad je on bio tek embrio, progutala je tabletu za pobacaj koja ocito nije djelovala. U tom trenutku nije imao bend niti inspiraciju za novi projekt, te mu je to dalo poticaj (jer se rodio slucajem - accident of birth).

Album se bavi raznolikom tematikom, od svojevrsnih 'demona' koji nas opsjedaju ('Starchildren'), preko smrti voljenih osoba koje nam ne daju mira niti u 'after lifeu' ('Taking The Queen'), o ratu koji zapocinje dolaskom cetvorice jahaca apokalipse, no, to su (koliko sam ja skuzio) Hitler, Saddam, Milosevic, a za cetvrtog nisam siguran ('Darkside Of Aquarius' - 2000. godina je godina Vodenjaka (Aquarius), a kako je Dickinson objasnio na jednom koncertu, 'Every side has a dark side'). Tu je i naslovna stvar, koja bi trebala opisivati kako se on osjecao u trenucima kada je spoznao da je bio nezeljen... 'Ghost Of Cain' je o umiranju i prelasku na drugu stranu, dok mi je 'Omega' najimpresivnija stvar, koja je o Sudnjem danu, ali onom koji ce se zbiti za kojih nekoliko milijardi godina, kad se Sunce uveca nekoliko stotina puta i - sprzi nas (ako se u medjuvremenu ne poubijamo). Tako je sunce koje nam je dalo zivot postalo sunce koje nam zivot uzima. Istaknuo bih jos i 'Man Of Sorrows', jedna laganija stvar, ali sa sjajnim tekstom o covjeku koji cijeli zivot osjeca krivnju i kojeg cijeli zivot krive za nesto, ali ni on sam nije siguran zasto.

Dakako, te genijalnosti u tekstovima moraju imati i adekvatnu instrumentalnu podlogu, te se tako suradnja Roy Z. - Adrian Smith pokazuje odlicnom, te se nastavila i na iducem albumu ('Chemical Wedding') i na live albumu poslije toga ('Scream For Me Brazil'). Roy Z. ima kristalno ciste solaze, a Smith se tu nadovezuje kao sjajan tehnicar. Uz pomoc solidne ritam sekcije sve to rezultira odlicnom, i mjestimice mracnom atmosferom. Dakako, glas gospodina Brucea ne treba ni spominjati, s obzirom da je bolje pjevao mozda samo na 'Chemical Weddingu'.

Ovaj album predstavlja krunu njegove bogate karijere, jer ga mnogi kriticari (dakle, ne nasi domaci, za koje je rock glazba sve sa gitarom) smatraju najboljim Maiden albumom još od Powerslavea. Mislim da to dovoljno govori, te je moja jedina preporuka da nabavite ovaj fenomenalan album, i uzivate.