Ocekivati od treceg albuma 'Ire Works' The Dillinger Escape Plan putanju ka mekim pop stilizacijama, pokazalo se ovim izdanjem potpuno pogresno. Ocito je da su neki slusatelji i ljubitelji, odnosno kriticari u to vjerovali nakon proslogodisnjeg EP-a 'Plagiraism' . Medjutim, dogodio se twistupsidedown, tipican za jedan bend kinetickih i dinamickih transformacijskih kvaliteta koje na ovom albumu nastavljaju u najboljoj tradiciji spajanja grindcorea, sa matematickim sviranjem poput Deatha , Atheista i Cynica , jazz tehniciranjima i aranzerskim ispadima, elektronskim improvizacijama, i to sve zakuhano u cistokrvnu hardcore corbu spremnu za isporuciti svakom pravovjerniku bez imalo susprezanja i straha. I da, u svom tom crossoveru, izvrsni pjevac Greg Puciato uz sve urlanje i vristanje, uspijeva tako dobro pjevati falseta da se ovi krivovjernici s pocetka teksta grizu do iznemoglosti, pitajuci zasto cijeli album nije takav? E nije. I nadam se da nikada u buducnosti pod imenom The Dillinger Escape Plan nece niti biti takvih.

Da se ne bismo krivo razumjeli, nemam ja nista protiv starih clean manira u epohalnom hitu Unretrofied , te u novim s ovog albuma - Black Bubblegum , fenomenalnoj Sick On Sunday , Milk Wizard i Mouth Of Ghosts , ili pak krajnjim sentencama Dead As History . Dapace! Sjajne pjesme, izvrsno pjevanje, artikuliran Faith No More koncept i pristup stvaranju, medjutim, nisu The Dilliniger Escape Plan Faith No More . FNM is dead, Dillinger lives. No, i jedan i drugi bend pripadaju velikanima alter crossover ostavstine i miksanja do tada nespojivih glazbenih pravaca. FNM su pioniri, dok Dillingeri definitivno i dalje pomicu granice. Nesto sto je nekoc bilo nezamislivo danas je puka realnost. Spajanje glazbene kompliciranosti jazza i elektronskih beatova sa banalnoscu hardcorea, i to tako prokleto zanimljivo.

Dakle, album pocinje ultarsonicnim grindcore udarom Fix Your Face i Lurch , a vec spomenuta vrlina promjenljivosti i alternacije Puciatovog glasa dolazi do izrazaja u pseudo radijskom hitu Black Bubblegum i svom koloritu njegovog vokala. He, tada slijedi nova transformacija u electro/psycho numerama ala Aphex Twin - Sick On Sunday i When Acting As A Practice . Ad hoc prijelaz na grind brutalcinu Nong Eye Gong se smjestio izmedju potonje i nove elektronicne When Acting As A Wave . Mathcore se nastavlja sa 82588 , dok hardcore gitarski rif na NoMeansNo nacin obiljezava Milk Wizard koja, kako sam vec ranije rekao, evocira Mike Pattona u centralnom refrenu na najbolji moguci nacin. Pa opet malo atonalnog mathcorea/grindcorea u Party Smasher , a slijedi je pravi mashup instrumenata i klavirska Epic zavrsnica u Dead As History . Ultimativni grind u Horse Hunter i zasigurno glazbena tema albuma, Mouth Of Ghosts .

azao je Karlota da su mogli Dillingeri i bolje, te im dao osam. Slazem se. No, ipak sam album nekako s vremenom i vecom kolicinom slusanja zavolio toliko vise da mu na kraju dajem punat vise iako se slazem da su mogli i bolje. Fuck it. Odlican mi je album, ipak.