Ako postoji jedno ime koje je sinonim za svedsku death metal postavu Edge of Sanity onda je to iznimni pojedinac Dan Swano. Osoba koja je pisala vecinu glazbe i tekstova za EoS, napustila doticnu postavu, osnovala nekolicinu kvalitetnih bendova od kojih su neki vise neki manje povezani sa metalom (npr. Bloodbath, Nightingale, Moontower), producirala masu kvalitetnih albuma i na kraju se vratila odakle je sve pocelo - u Edge of Sanity i to s misijom pisanja zadnjeg poglavlja povijesti benda zvanog "Crimson II". Jer onaj koji je upalio svjetlo jedini ga ima pravo i ugasiti. Iako je prica tekla pomalo cudno. Naime, 1997. godine nakon sto je izisao album "Infernal" doslo je do nesuglasica unutar benda vezanih za orijentaciju buduceg zvuka benda. Na jednoj strani je stajao Dan Swano sa svojim nestandardnim progresivnim idejama, ali je ipak prevladala druga strana benda koja je htjela nastaviti sa beskompromisnim death metalom; posljedica je odlazaka Swana iz benda. Medjutim, ostatak benda izdaje ne-bas-hvaljeni album "Cryptic" nakon kojeg postava nestaje sa lica zemlje. Nakon dosta godina tijekom kojih je Swano ponovno dobio apetit za death metalom (koji je iskalio i kroz genijalna Bloodbath izdanja) pada odluka oko zavrsnog poglavlja, zavrsnog testamenta benda. Poprilicno je bizarno sto je ekipa koja je odsvirala cijeli "Crytic" album prepustila palicu Swanu koji je, za potrebe albuma "Crimson II", nasao nove session glazbenike.

Album "Crimson" izdan je 1994. godine i smatra se remek-djelom death metala kojeg je Swano komponirao u 24 sata, te je za vecinu najbolji EoS album. I zato ne iznenadjuje odusevljenje koje je nastalo medju fanovima nakon sto se otkrilo da je zadnji album naslovljen "Crimson II". I "Crimson" i "Crimson II" sastoje je od samo jedne pjesme koja je, u ovom slucaju, podijeljena u devet konceptualno povezanih poglavlja. Ovo je death metal. Ali death metal kakvog danas shvaca glazbeno potpuno zreo Dan Swano. A to ukljucuje jedan blagi ali cujno-prisutni progresivni dodatak, melodicnost, dinamiku, dubinu, osjecaj za nesto veliko i bezvremensko u pozadini. I zato se ovo djelo ne moze zvati jednodimenzionalnim death metalom, vec jednim raznovrsnim death metalom koji ce raznobojnim elementima koje objedinjuje biti privlacan i interesantan svim 'oblicima' metalaca.

Kako i dolikuje jednom konceptualnom albumu, na nogo mjesta se ponavljaju iste teme (bile one gitaristicke, klavijaturne ili vokalne) koje su na pocetku albuma postavljene kao nagovjetaj buducih dogadjaja, svojevrstan uvod u djelo i zatim kasnije tako ukomponirani u cjelinu da zvuce i djeluju kao spona povezivanja. Sve su pjesme (bolje receno poglavlja) vrlo varijabilne: cesto se izmjenjuje brzi ritam sa prikladnim death vokalom (Incantation), inteligentni klavijaturni dodaci i introi (The forbidden words), prelijepe osjecaje solaze (pocetak poglavlja Aftermath), par-minutni zaneseni instrumentalni dijelovi (Face of face), dugacke melodije, kompleksne riff sekcije pracene istim ritmom, osjecajni dijelovi cistih vokala (Passage of time). Kao sto je vec receno, ti elementi su songwritingom tako poslagani da niti jedan ne dominira, vec su duboko povezani i isprepleteni te ce time odgovarati sirokom spektru slusatelja jer ovo nije niti tipicni prog metal, niti tipcini melodicni metal, niti tipicni death metal. Maloprije smo se dotakli death metal vokala. Godinama zapustani Swanov death vokal nije se uspio vratiti na stare staze zbog cega su za "Crimson II" regrutirana dva grunz-vokala. Ipak tijekom snimanja Swano je imao 'death-prosvjetljenje', glas mu se vratio te je 'otpjevao' par death dionica i na ovom izdanju.

Ovim albumom zauvijek se zatvara poglavlje zvano Edge of Sanity. Ali ne ocajavajte - jer zatvoreno je na najljepsi moguci nacin zvanim "Crimson II". A i uvijek vam ostaju prijasnji albumi. Dan Swano ce naravno nastaviti glazbeno djelovati kroz mnoge svoje projekte i zato ne ispustajte ovog genijalca iz vidokruga/slusokruga. RIP.