Ovaj izvrstan folk bend dolazi iz Svicarske, a rijetki su ga imali prilike cuti jer je do sada bio prilicno nepoznat izvan okvira Svicarske. Bend je svojevrstan projekt koji je okupio glazbenike vec renomirane u drugim zanrovima metala, pa to garantira vrhunsku izvedbu i osebujan stil. Lirika pjesama se bavi keltskim obicajima, a dio pjesama je odpjevan na djelomicno rekonstruiranom jeziku starih Helvecana, naroda koji je zivio na podrucju danasnje Svicarske. Time se samo dodaje na kvaliteti pa ovaj bend dobiva finesu koja ga cini ipak jednu stepenicu vise iznad drugih folk bendova. Njihov osjecaj za tradiciju i koristenje izvornih instrumenata stvara specifican i jedinstven zvuk koji osvaja na prvo slusanje.

Vén je djelom ponovno snimljeni i nadopunjeni EP iz 2003.godine zanimljive koncepcije cija osovina lezi u izmjenjivanju akusticnih dionica i brzih gitarskih riffova udopunjenjih zavidnom brzinom blast-beatova. Ocit je utjecaj svicarske black metal scene na zvuk ovih glazbenika - prvenstveno se misli na Forsth, no takodjer i doom-metal pozadina glavnoga vokala kao i prijasnja iskustva glazbenika na narodnim instrumentima u sviranju folka. Tako nastaje zvuk kojeg je tesko s icime usporediti, a kamoli klasificirati; najslicniji bi bili francuskoj skoli celtic pagan folk black metala; slicnosti s Aes Danom ili Bran Barrom su trenutne pa tako izostaje pravi barometar koji bi objektivno mogao izmjeriti kvalitetu ovoga benda. Album otpocinje pjesmom DVêriû Agâge DBitu koja prvenstveno ima ulogu da nas uvede u misticni svijet koji ova glazba opisuje. Stvara se atmosfera koja odise prohujalim vremenima, a chantanje nas vodi u svijet druida i keltskih ratnika. Album se nastavlja pjesmom Uis Elveti, koja odise melodicnoscu. Gitare, bas i bubanj stapaju se u jednu cijelinu u koju su odlicno uklopljene frulice i drugi instrumenti, a cak tri vokala (muski i zenski clean i jedan grim growl) izvrsno zaokruzuju ovu kompoziciju. Nakon toga pjesma Ôrô sluzi kao akusticni uvod u pjesmu Lament koja je apsolutni dragulj ovoga albuma. Violina je nenadmasna, a gitara, bas i bubanj ju besprijekorno prate, blast-beatovima ukomponiranima u folk zvuk. Jos bih izdvojila i pjesmu Druid, gdje se opet javljaju maestralne frulice, a veseli a opet sjetni ritam i pokoje chantanje se nastavlja do kraja albuma.

Rijeci su doista suvisne, potrebno je poslusati. Jedina moja zamjerka je bezobrazna kratkoca ovoga albuma, no to se donekle kompenzira kvalitetom. Smatram ovaj bend vrlo perspektivnim i nadam se da ce ova moja mala zamjerka biti u buducnosti ispravljena. Ovaj album ce se, poput Finntrolla ili Moonsorrowa, svidjeti sarolikoj publici zbog svoje nepretencioznosti, ljepote glazbenoga izricaja i orginalnosti koje tako nedostaje na vec ionako prezasicenoj folk metal sceni.