Emperor se nikada nije ponavljao i nikada glazbeno nije stajao na istom mjestu. Svaki njihov album donosio je neku novosti ili promjenu koja je od slusatelja trazila potpuno novi pristup slusanju. "Anthems to the welkin at dusk" je za mene (i za jos mnoge) najbolji black metal album ikada. Znam da je ova konstatacija 'heavy' tj. da nece svima odgovarati...ali pitam ja vas: tko nije osjetio ogroman ushit slusanjem ovoga albuma; istinski spoj kroz klavijature naglasenih emocija (posebno u pjesmi "The acclamation of bonds") i u istu ruku furiozne agresije ("Ye entrancemperium") koja ima stila; u isto vrijeme napad adrenalina i osjecaja. Oval album sadrzi monumentalnost, atmosferu, nekakav dodatak kojega ne mogu opisati a daje albumu onaj epitet kojem svi teze: 'album za sva vremena'.

Samo izdanje zapocinje postavljanjem zakletve ("The oath"), tihim instrumentalnim dionicama pracenim potisnutim vokalom i tek pred kraj klavijature stvaraju 'kraljevski' uzviseni ugodjaj i na kraj pjesme se veze furiozna "Ye entrancemperium" (uvodni dio pjesme napisao je Euronymous za vrijeme zivota) prosarana vrhunskim black metal riffovima i na sintu stvorenim korovima (ne zvuce jeftino). Na "Thus spake the nightspirit" Ihsahn po prvi puta, uz krestave, naglasenije upotrebljava ciste vokale i pokazuje da ima ogroman talent i karizmatican vokal (ipak je on skolovani pjevac); "Ensorcelled by khaos" opet pokazuje svu mastovitost ideja skladatelja Ihsahna (cije ideje polako teze progresivi) i Samotha (koji forsira agresivnije i brze dijelove); "The loss and curse of reverence" je pjesma za koju postoji video spot (i to prilicno dobar) i koja je utjelovljene bezbrojnih riffova, jasno odvojenog rada gitara, sporijih prijelaza kao i brzih blastbeat napada; spomenuta "Acclamation of bonds" sadrzi puno emocionalnosti kako kroz riffove kako kroz klavijature; "With strength I burn" je vrhunac albuma otpjevana gotovo potpuno cistim vokalima (tekstovi na cijelom albumu su fenomenalni) dok je "The wanderer" instrumental koji vam moze gotovo posluziti za meditaciju (neponovljiva melodija!).

Moram naglasiti da se "Anthems..." na mnogo mjesta naocigled razlikuje od debija "In the..." jer se osjeca koliko su glazbenici sazreli u razdoblju od tri godine i poceli prihvacati i realizirati potpuno nove ideje i zamisli.

Jedina stvar koja steka na albumu je produkcija. Dosta je kaoticna, na trenutke nerazumljiva i nesto slabije se cuju bubnjevi i vokali. Ali to nije prepreka uzivanju, bit ce vam potrebno samo malo vise preslusavanja da pohvatate sve glazbene finese i detalje. Niti jedan black metal album ne zvuci kao ovaj. Ovo je jedinstveno djelo koje vise nikada nece biti dosegnuto (barem ne od strane drugih BM bandova; Emperor ga je dosegnuo svojim zadnjim albumom, iako na poseban nacin). Ako ovdje ne dam najvecu, 'bozanstvenu' ocjenu, onda stvarno ne znam gdje cu........