Rijetko koji band vec svojim prvim albumom postane kultno popularan i dozivi sudbinu da se svi slijedeci albumi usporedjuju s prvim. Takav je slucaj s Emperorom, iako su Norvezani, ako se mene pita, slijedecim albumima bez problema kvalitetom prestigli "In the nightside eclipse" iako se to na prvi pogled cinilo tesko ili cak nemoguce.

Zasto black metalci kuju ovaj album u zvijezde i toliko nostalgicno u proslost gledaju na njega? Ovo izdanje nastalo je u vrijeme kada je black metal polako poceo dostizati svoj glazbeni vrhunac. U to vrijeme, black metal je za vecinu metal orijentirane publike bio jos uvijek nesto novo i nepoznato. Ali ovaj album je uz jos par njih uspio svrnuti poglede onih koji nisu bili upoznati s black metalom ili su smatrali da taj pravac nije u stanju stvoriti nista kvalitetno. Dakle, album se pojavio u pravo vrijeme i zaradio svoj kultni status. Sa druge strane, glazba na ovom albumu je utjelovljene svih onih elemenata koji black metal cine tako posebnim. Hladnoca, atmosfera i podmuklost. Kvalitetni riffovi, sint u pozadini koji daje glazbi trecu dimenziju tj. dubinu, stalni brzi blastbeatovi, neponovljivi krestavi vokali i na par mjesta gitaristicke melodije (koje nisu bile oznaka prijasnjih black metal izdanja) elementi su svih pjesama koja svaka stoji za sebe i sadrzi vlastitu osobnost (za razliku od kasnijih black metal albuma kada se pjesme medjusobno uopce ne razlikuju).

Ne smijemo ne spomenuti odredjenu, nazovimo to 'negativnu emocionalnost' koju sadrze sve pjesme, tj. emocije kojima nije svrha pobuditi emocionalnost. Zvuci kontradiktorno, ali utjecaj je potpun.

Tekstovi idu ruku pod ruku sa glazbom. Stovanje netaknute prirode i velicanstvenosti majke nature, u zamjenu za neko laprdanje o izlizanom sotonizmu. Ovo Emperorovo izdanje je 'najvise' black metal od svih njihovih buducih izdanja i stoji kao jedan od najboljih izvornih black metal albuma ikada. Niti jedan black metalac koji imalo drzi do sebe ne smije propustiti ovo djelce