Za one koji jos ne znaju - ovo je sluzbeno zadnji album norveskih black metalaca. Razlog je samo jedan - band je postigao sve sto se u granicama zanra moglo postici. Svojim ultrakompliciranim i debelo nekomercijalnim pjesmama ne mogu vise prosiriti krug svojih poklonika, ali oni koji su postali zacarani magijom njihova zvuka ostat ce im zauvijek odani.

Ono sto Ihsahn, Samoth i Trym nude na ovom albumu logican je korak dalje u njihovu glazbenu razvoju. Svi fanovi koji su slijepo obozavali "IX Equilibrium" u ovome izdanju naci ce novog ljubimca, jer ono sto Emperor pokazuje u nesto vise od 50 minuta svirke granici sa nevjerojatnim. Usudio bih se reci da Emperor predstavlja, ne samo black, nego i cijeloj metal sceni, ono sto Schoenberg predstavlja klasicnoj glazbi, a to je totalno odstupanje od do tada primjenjivanih nacina skladanja glazbe. Preciznije: nemojte ocekivati refrene, niti lijepe melodije, niti monotonu strofa-refren-strofa-refren*2-kraj konstrukciju. Ihsahnovi vokali su na prvi mah bezveze nabacani, melodije su nemelodicno zlobne, dok ce se glazba iz jednog trenutka gotovo komplicirane dosade pretvoriti u furiozni nalet zvukova kakav jos niste culi ("Empty", "The prophet"). Konstrukcije gitara, bubnjeva i klavijatura inteligentno su naslagane u jednu kompaktnu cjelinu u koju se zna zavuci i po pet-sest gitarskih 'melodija' koje sviraju zasebno.

Naravno, da biste sve to dozivjeli potrebna je puna koncentracija. Jedina pjesma koja se izdvaja iz ova ekstremno progresivna zvuka je "In the wordless chamber" koja vise ide na atmosferu klavijatura i zid heavy gitara te bi se savrseno uklapala na njihov legendarni debi.

Zavrsni ucinak koji na slusatelja ostavlja ovaj album ide otprilike ovako: na prvo slusanje ide osjecaj besmislenosti, na drugo, trece,..., sesto ide postepeno razumijevanje dok na sedmo preslusavanje shvacate koliko je ovaj album genijalan (posebno cisti vokali majstora Ihsahna), te koliko originalno Norvezani sviraju. Produkcija, napokon, vise nije onako kaoticna kao na "Anthems..." albumu, dok artwork priznatog umjetnika Johana Hammarmana ostavljam vama da dokucite (ipak jedan hint: naslovnu sliku morate gledati sa naopake strane).

Oni koji to vole dekadentno doci ce ovim albumom na svoje, ali nitko nece moci poreci kvalitetu ovog remek-djela mozda najboljeg black metal banda ikada. R.I.P.