Otkako je objavljen datum izlaska novog albuma ove nevjerovatne finske petorke, stvorila se opca fama oko Ensiferuma i velika doza znatizelje i skepticnosti prouzrokavane novim pjesmama. Prije godinu dana izdani mini album ''Dragonheads'' nije bas dobio pozitivne kritike kod pojedinih fanova, a poneki su cak lagano poceli okretati ledja bendu. Spomenuti mini album kod mene je dobro prosao jer je Ensiferum htio pokazati kako bi mozda mogao zvucati u novoj izmjenjenoj postavi. Cini se da je od odlaska kljucnog clana Jari Maenpaa-e prosla cijela vjecnost (a ne samo 3 godine). Ubrzo su u bend dosla 3 nova clana koji su pridonijeli svoj doprinos u oblikovanju folk/viking metal glazbe koja je je oduvijek bila karakteristicna za Ensiferumov zvuk.

Iako su neki pomislili da se Ensiferum nece vise nikad vratiti na staru slavu i da ce nove pjesme biti sve samo ne dobre, mogu se pokriti usima jer su Ensiferum uspjeli nadmasiti sami sebe, fanove, ali i mene samoga jer novi album ''Victory Songs'' gazi sve pred sobom svojom jedinstvenoscu i prepoznatljivim melodijama i tonovima kakvi mogu krasiti pravu folk metal kombinaciju. Prije izlaska albuma izbacen je single ''One More Magic Potion'' koji je sadrzavao istoimenu stvar skupa sa obradom pjesme Lady In Black od Uriah Heepa koja zvuci mozda i bolje nego original. Na prvo slusanje single-a nisam mogao vjerovati koliko to zapravo zvuci dobro i nabrijano energijom koja je lijepo predstavljena u nesto drugacijem Ensiferum izricaju. Zapravo single moze biti i donekle pokazatelj kako bi album trebao zvucati, ali secer je pusten za njegov kraj jer ovo izdanje u sebi krije mnoga ugodna iznenadjenja.

Osvrt na album cu probati sagledati sa ne-fan aspekta i napraviti sto objektivnije misljenje o njemu. Na ovom izdanju je prisutan drugaciji koncept koji se moze pronaci u nekoliko bitnih detalja. Iako je singlica nekima bila dovoljna, to ipak bas i nije dosta za donosenje nekakvih brzih zakljucaka.

Album otvara instrumentalni intro Ad Victoriam u kojem se ponovo prepoznaje prava genijalnost Ensiferuma. Intro u sebi ima dosta ambijentalnih momenata (puhanje vjetra, sustanje lisca i sl.), puno melankonicnih melodija i ''bozanskih'' dionica odsviranih na klavijaturama uz lagane beat-ove war drums-a i, negdje u daljini, zvukove frulice. Tri i pol minute ovog gotovo savrsenog intra daje vam odredjenu motivaciju za daljnje preslusavanje. Odmah na prvoj stvari Blood Is The Price Of Glory je primjetno da je album puno agresivniji i nabijeniji energijom od svojih prethodnika. Brzi bubnjevi sa puno odlicnih momenata i ponekim blastbeatovima pravo su osvjezenje od konstantnog ''topota''. Gitare su puno jace i bolje izrazenije nego prije, sa puno dobrih riffova i melodija i podosta solo dionica. Solo dionice nisu toliko ni bitne jer album ne pati od toga. Akusticni dijelovi na gitarama su ovaj puta vise zastupljeniji sto je najbolje vidljivo na pjesmama kao sto su Wanderer i Victory Song. Melodije na klavijaturama su i dalje tu negdje, ali su skroz gurnute u pozadinu i vise je prostora dano akustici gitara i stvaranju odredjene atmosfericnosti kod pjesama. Medju favoritima na albumu su svakako, maloprije spomenute pjesme, odlicna na pola akusticna lagana pjesma Wanderer kompletno ispjevana sa clean vokalima i odlicnim tekstom i Victory Song. Epicna 10 minutna pjesma Victory Song je usudio bi se reci skoro pa i najbolja od svih jer sadrzi sve elemente od prije i ima puno akusticnih dijelova na svojem pocetku i kraju, tako da na jedan odlican nacin zatvara album isto onako kako je i poceo a to je sa ambijentalnim momentima.

Najocitija promjena s obzirom na starije albume je naravno vokalna izvedba u kojoj se glavni vokal Petri Lindroos snasao veoma dobro. Njegovi growlovi su ovaj put dobro pogodjeni i vise razradjeniji nego na Dragonheads-u. Clean vokali ispjevani od strane gitarista Markusa i basista Sami-a su zapravo najlosija karika kod cijelog albuma. Iako se obojica trude da budu sto bolji to bas i nije tako jako dobro kao sto se mozda i moglo ocekivati. Zvuce prilicno jednolicno i nemaju emocija u svom glasu kao sto je imao prijasnji pjevac Jari Maenpaa (iako ne bi bilo lose da je na studijskoj snimci on ispjevao clean vokale kao guest vokal, no sto je tu je).

Nema straha za buducnost Ensiferuma koji je sa ovim izdanjem poceo ispocetka graditi svoj ugled na metal sceni i moram priznati da im to ide veoma dobro, stoga ljubitelji folk/viking metala, odmah po svoju kopiju albuma ovog odlicnog benda.