Par rijeci se mora reci o jednom od najboljih i najutjecajnijih black metal albuma ikada. Nakon kultnog split albuma sa Emperorom i odlicnog mini albuma "Vikingligr veldi" (poznatim i pod nazivom "Enslaved"), norveska trojka 1994. izdaje svoj prvi dugosvirajuci album pod nazivom "Frost". Prvo nekoliko rijeci o samom imidzu koji ide ruku pod ruku s tekstovima i djelomicno s glazbom. Smatra se da je Enslaved prvi i glavni predstavnik tzv. viking metala sto nije nista drugo no black metal s tekstovima inspiriranim drevnom norveskom povijescu koja se na mnogo mjesta mijesala sa nepotpuno razrijesenim mitovima i sagama o Vikinzima i njihovim bogovima. Mozda je upotrebljavanje te teme danas pomalo izlizano, ali moramo biti svjesni da je u ono doba to bilo nesto novo i poprilicno originalno (iako se vec prije npr. Bathory sluzio tom tematikom). Zato je i na unutarnjoj slici bookleta sa ponosom velikim slovima napisano Viking metal. Predstavnici tog Viking metal pokreta nisu furali stil koji su upotrebljavali 'standardni' black metalci (corpsepaint, crna boja i sl.) nego su nosili drevni vikinski outfit koji se vecinom bazirao na kozi, maceve, kacige i slicni goodies. Na slikama koje se nalaze na CD-u vidimo Grutlea koji je nabio neku kacigu na glavu i Ivara koji je u nekom uskom koznom odijelu (i preko glave) s bicem i izgleda kao 'glumac' iz jeftinih sado-mazo pornica. Kult!!!

Ali stavimo izgled nastranu. Iako "Frost" na prvo slusanje lici na tipicni, brzi norveski black metal (ne primitivni), ova je trojka, osim sto je pronasla vlastiti imidz, pocela ugradjivati i neke nove ideje u black metal koje su ostale besmrtne i do danas. Dakle, tu su klasicni black metal riffovi koji posebnom produkcijom jos malo dobivaju na tezini (na produkciji se cuje da svira samo jedna gitara u cijem radu nema nikakvih heavy ili thrash utjecaja; riffovi su dosta visoko odsvirani ali se ima osjecaj kao da nesto ipak nedostaje u produkciji; mozda jos jedna gitara?), fenomenalno bubnjanje Tryma Torsona sa mnogo kompliciranih prijelaza i dugim blastbeat dijelovima (to je njegov zadnji album za Enslaved nakon kojeg prelazi u Emperor) i klasicnim Grutleovim krestavim vokalima. Pjesme znaju biti dosta duge, ali su zato varijabilne, ne podize se tempo bezveze nego su promisljene mid-tempo strukture prosarane dobrim klavijaturnim umecima.

Jedina pjesma koja se izdvaja od ostalih je "Yggdrasil" koja je samo akusticna pjesma sa mnogo skandinavskog folk utjecaja i instrumenata (jebiga, ne znam kako se zovu) i viseglasjem na kojem Grutle pokazuje veliki talent na podrucju pjevanja cistim vokalima koje nastavlja upotrebljavati i na daljnjim albumima.

Ovo je jedan od onih albuma koji ne mozete usporedjivati niti s jednim albumom koji je nastao prije ili poslije njega. "Frost" sadrzi vlastitu unikatni atmosferu i izricaj koji se jednostavno mora dozivjeti. Obavezno poslusati...