Otkad su Enslaved evoluirali, od tada su mi jedan od glavnih metal bendova. Ovaj zadnji album, 'Vertebrae', ovog izvrsnog Norveškog black metal benda tom stavu potpuno ide u prilog i još je jedna točka na 'i' uspješnoj promijeni pravca kretanja ekipe iz Bergena. Koliko je 'Isa' probila led, a 'Ruun' utemeljio potpuno nov zvuk kao releventan pristupni odabir oplemenjen esencijalnim glazbenim pogocima Entroper i Ruun, toliko je uspješno album 'Vertebrae' donio nešto novo u kombinaciji sa starim iskonskim blackerskim zvukom Enslaveda. Od samog početka i avantgardnog black zvuka u Clouds, album započinje prepoznatljivim clean vocalima kojima je produkcijski do sada u odnosu na prošle albume dano najviše pažnje, dakle, ukupno su bolje odrađeni nego na 'Ruun', dok je 'Isa' još uvijek bila goli eksperiment s tim stilom pjevanja. Clouds je zamršena, a potpuno skladna pjesma. Vrlina je to Enslaveda koja ih, naime i uzdiže nad konkurencijom. To The Coast je logični slijednik sličnog eksperimentalnog opisa, no Ground je već nešto posebno. Ako je gitarski solo u zaključnoj pjesmi Neogenesi' s albuma 'Isa' bila naznaka da se Enslaved bave konceptom jednog od najvećih rock gitarista svih vremena, Davidom Gilmourom, tada je solo i prilaz solu u Ground moment dostajan jedne, mislio sam do sada neponovljive atmosfere Comfortably Numba. No, prevario sam se, ohoho i drago mi je da su me baš Enslaved tu našli jer je taj moment napravljen gotovo genijalno. Ipak vrhunac genijalnosti je satkan u nositeljici ploče, kičmi procesa sazrijevanja, pjesmi/pršljenu Vertebrae. Jednostavno, nakon nje se više nema što za kazati. Glazbenom i kreativnom težinom Vertebrae je potpuno ekvivalentna jednoj genijalnosti od prije, pjesmi Ruun, perjanici Enslaved kreacija. Blackerska rokačina prvih taktova slijedeće New Dawn, međutim, narušava izgrađeni sklad prethodnice, a Frippovske klavijature zamiješane s fenomenalnim gitarama u Reflection još su jedan od detalja pohvale vrijedan. Sve su to finese koje Enslaved nose nepovratno ka čeonim pozicijama prog black metal barjaktara, onakvih kakve samo poželjeti možete. Center ima dosta čak i sa Tool, dok nas zaključna The Watcher vraća black metalu kakav u iskonu je - glazbeni pravac koji je toliko slobodan u svojoj formi za druge utjecaje da mu danas po fusionima u žanru nema ravna. Enslaved za sva vremena.