U doba kad je ovaj mladi finski bend krenuo u glazbene vode 1991. godine, nitko od njegovih ondasnjih, a ni danasnjih clanova nije sanjao da ce bend napraviti pravu posast u finskom metal undergroundu. Na pocetku svoje glazbene karijere su imali podosta promjena u postavi no glavni covjek benda Altti Veteläinen uvijek je ostao onaj jedini stup postave koji je bend gurao naprijed usprkos svim usponima i padovima u toku karijere. Prvi album 'Sinner Serenade' je izasao tek 1997. godine i nije pridonosio nista posebno u metal svijetu kombinirajuci death i thrash metal u jednu cjelinu koja nije bila nista vise od samog prosjeka. Vec sljedecima albumom 'Vilda Mannu' iz 1998. malo su se prosirile granice glazbenog izricaja i bend je malo pomalo poceo zvucati onako kako zvuci i danas. Prekretnica se dogodila na trecem izdanju 'Chaotic Beauty' (2000.), za kojeg jos mnogi tvrde da je njihov najbolji album, bend je izasao iz relativnog undergrounda i zapoceo zaposjedanje sireg europskog i svjetskog trzista. Zgodno je spomenuti da je na tom albumu gostovala (danas pomalo zaboravljena) Kimberly Goss isto kao i to da su na svoju prvu veliku turneju 2001. krenuli kao support bendovima Sinergy i Nightwish. S pozitivnim kritikama fanova i europskih metal casopisa bend je krenuo na snimanje cetvrtog izdanja 'A Virgin And A Whore' koji je umalo bio i njihov posljednji jer je bend odlucio prestati sa radom pocetkom 2003. godine zbog nesuglasica izmedju clanova.

Jedna od ljepsih vijesti je otkrivena 2005. godine na stranicama benda gdje je objavljena vijest da se bend ponovno okupio, u nesto drugacijoj postavi nego prije, i priprema materijal za novi 6. album zanimljivog naziva - 'Before The Bleeding Sun'. Taj album je bio najavljen kao jedan od najocekivanijih izdanja iz Spinefarma jer je pauza od 5 godina, koliko je proslo od izdanja prethodnog albuma, svima bila engima zbog poraslog zanimanja za bend nakon toliko velike pauze. Novi album sam ubrzo dobio u posjed i moram reci da sam se ugodno iznenadio kako zapravo ETOS danas zvuce. Osnovni i temeljni zvuk ili sablona po kojoj se stvarala njihova glazba je jos uvijek prisutna, no sa nekoliko bitnih promjena i razlika u nekim detaljima. Ovog puta na albumu je veliki naglasak stavljen na klavijature koje bi kad biste ih maknuli iz benda dobili jednu prazninu i to vise ne bi bilo to. Klavijature cine baznu cjelinu albuma vodeci ga kroz mnostvo lijepih sporih i brzih melodija i solo dionica kroz svaku od ponudjenih pjesama na albumu. Novi klavijaturist Janne Tolsa pridonio je puno u stvaranju ovog albuma jer bez njega on ne bi zvucao tako dobro. Ostali clanovi u bendu su svoj posao odradili odlicno, pogotovo gitaristi koji su ukomponirali nekoliko brzih i agresivnih momenata na par pjesama u obliku izvanrednih solo dionica i melodija - Upon The Moors, Lost Tune Of Wonder. Grubi vokali Altti Veteläinena su i dalje prisutni u istom obliku kao i na proslim izdanjima, no da ne bude sve tako suhoparno na albumu je gostovalo mnostvo metal pjevaca i pjevacica (Marco Hietala, Tony Kakko, Mirima Renvag) koji su svoj doprinos pridonosili na clean dionicama pjesama Red Dawn Rising, Anglelheart Ravenheart i Sinister Rain. Bubnjarske dionice su uglavnom zadovoljavajuce premda se ne isticu po nicem posebnim: dupla bas pedala, poneki zanimljivi prijelaz i to je to.

Na kraju albuma malo bi je bilo krivo sto na njemu nisam cuo nijedan zvuk ili prizvuk akusticne gitare i prisustvo neke laganije pjesme u stilu The River Flows Frozen, i ni dalje mi nije jasno zasto ETOS to izbjegavaju.

Nakon toliko godina Eternal Tears Of Sorrow ce ponovo nastojati pokazati kako i dalje nemaju namjeru odustati i da se sa ovim albumom pokusavaju vratiti u metal svijet sa jednim odlicnim, ali nikako narocito posebnim albumom.