Evanescence su odlucili izdati live album u ranim fazama svoje karijere sto se i nije pokazalo bas mudrom odlukom. Album je snimljen u pariskom klubu Zenith i na njemu se nalaze gotovo sve pjesme s prvijenca "Fallen" (izostavljena je odlicna laganica Hello ), plus tri nove stvari Farther Away, Breathe No More, Missing i jedna obrada Thoughtless (Korn u originalu).

U prvom planu je naravno odlican vokal pjevacice Amy Lee dok je ostatak benda malo zapostavljen. Glavni razlog za ovakvu ocjenu je jednostavno losa izvedba nekoliko pjesama, kao na primjer uvodih Haunted i Going Under gdje se posebno u refrenima osjeca nesigurnost u vokalu i solaze su na razini gitariste nekog prosjecnog demo benda. Jos jedan veliki minus je muski vokal koji je u potpunosti pokvario cisto solidnu izvedbu njihovog prvog singla Bring Me To Life. Ali da ne ispadne sve tako crno, najsvijetliji trenuci albuma su nove stvari - Farther Away i odlicna laganica Breathe No More. Zanimljiva je i obrada Kornove stvari Thoughtless gdje je odlicno uklopljen klavir, ali Amy-n vokal nema potrebnu grubost da bi izvedba bila besprijekorna. Sto se tice ostalih stvari odsvirane su solidno, bez neke posebne mudrosti. Valja spomenuti i jedinu studijsku pjesmu Missing, koja je smjestena na kraju albuma .

Jos jedan bitan detalj vezan uz live albume su glasovi publike koji su ovdje na nekim pjesmama prilicno nesretno uklopljeni i iritirajuci, posebno u uvodnoj Haunted. Za kraj je sve zacinjeno plitkom produkcijom i dobivamo jedan prosjecan live album, koji je mogao i trebao ispasti puno bolji. Nadam se da to nece postati praksa medu mladim bendovima, jer ipak je bendu potrebno nekoliko albuma i tourova da stekne potpunu cvrstinu i sigurnost u live izvedbi.