Kad sam u cd shopu ugledao novi album ovih, meni dragih progresivaca pomislih - "vidi vidi, ovo ce biti jedan od rijetkih cd-ova u mojoj kolekciji koji na coveru ne sadrzi pentagram ili kriz naopako!" Kupih ga i znate sta sam dobio......krvavu Bibliju koja se nalazi ispod samog cedea!:) Jebiga, Sejtn se stvarno trudi oko mene! ;) Inace, cover art je stvarno vrhunski i privlaci covjeka svojom simbolikom i, naizgled jednostavnoscu. No, pustimo sada cover, idemo na posao....

Evergrey je i dalje ostao Evergrey, iako uz neke manje stilske pomake. Tko ih je volio prije, sada ce ih voljeti jos vise, a tko ih je mrzio.....mozda ih ipak zavoli! ;) Osjecaj tuge i tmurnosti kao i na dosadasnjim albumima, te prepoznatljiva "evergrejska" atmosfera, koja se proteze cijelim albumom i dalje su trademark benda, te ga izdvajaju iz prenatrpane metal scene.

Nakon slusanja ovog albuma raspolozenje vam nece vise biti isto, barem je to slucaj kod mene. Cjelokupan sadrzaj albuma tjera covjeka na razmisljanje o vjerskim uvjerenjima cemu je pripomogao mracni, sablasni ugodjaj koji katkad zalazi i u tugu i ocaj. Za nepovjerovat je kako dobro ovi momci diktiraju raspolozenje slusaoca! Koncept albuma se bazira na antireligijskoj tematici koja se odlicno uklopila u sadrzaj osim (po mome misljenju) u pjesmi "Waking up blind" koja vise slici (glazbeno) na
nekakav sentish pogodan za ples, nego na borbu rijecima protiv organiziranih religija. Ne radi se ovdje o "sejtn, sejtn!" laprdanju, nego je to sve izvedeno na jedan inteligentan nacin (koji me katkad posjeti na Lost Horizonove lirikse).

Glazba je jako cvrsta i obiluje teskim riffinzima koji su uz vokal i klavijature glavni nosioc citavog opusa. Vokalni dio je odradio Tom S. Endlund koji je, uz to sto svira i gitaru i producira, lider benda, te glavni udio u pisanju pjesama pripada upravo njemu. Covjek je jednostavno genijalac i po mome je misljenju jedan od najkvalitetnijih pjevaca
danasnjice. U isto vrijeme uspijeva biti i mocan do yaya i osjecajan do placha. Jednostavno vas natjera da ga slusate uz potpunu koncentraciju. Jedan dio backing i solo vokala je odradila i Tomova zena Carina koja je mozda cak i vise nadarena od njega sto se vokalnoga plana tice. Takodjer su koristene i zborne vokalne dionice kao i u dosadasnjoj karijeri benda, te daju izvrstan osjecaj misticnosti. Klavijature su takodjer bitan element u stvaranju atmosfere te su prisutne cijelo vrijeme sto je veliki plus u ovom slucaju. Soliranje (na klavijaturama) je skoro u potpunosti izbaceno sto bas i nije karakteristika danasnjih prog bendova. Bubnjanje je solidno, bass takodjer....sve je u najboljem redu. Clanovi benda nisu neki posebni virtuozi, ali su vrhunski umjetnici, te su obavili bolji posao od vecine glazbenika koji su zavrsili po dvije muzicke akademije. :) U prosirivanju glazbenog sadrzaja jos je potpomogao i gotenburski simfonijski kvartet cije su dionice elegantno uklopljene u cjelokupan aranzman te pridonose pomalo gotickom ugodjaju.

Od pjesama bih posebno izdvojio "Ambassador" sa odlicnim pjevusnim refrenima i specificnim muzickim rjesenjima, "More than ever" kao najzescu stvar na albumu sa genijalnim kompliciranim dijelovima, te spomenutu, laganu "Waking up blind" koja je najlasksa stvar i pogodna za dobar spavanac ;) I, naravno, "When the walls go down" koja djeluje na psihicko stanje covjeka. Atmosfera u toj pjesmi je posebno izrazena i djeluje od tuzne do sablasne, te stvarno ostavlja zastrasujuc dojam. Bend cesto koristi isjecke iz raznih filmova (mislim!) koji sadrze raze vjerske govore sto je posebno istaknuto u ovoj, zavrsnoj stvari gdje, na pocetku pjesme neki lik preklinje Boga da mu se smiluje.

Produkcija je....kao i u vecine prog bendova-savrsena i dovedena do maksimuma. Svaki ton se cuje savrseno i cak ni najvece pizajzle nebi smijele zamjeriti. Sve je na svom mjestu i sto se toga tice.

Ovo je jos jedno vrhunsko djelo svedskih dark progressivaca Evergrey i preporucio bih ga ne samo fanovima benda, nego i svim ljubiteljima mraka, tuge i progressive metala ;)