Sto se dogodi kad power metalu oduzmete visoke vokale i virtuozne solaze, dodate malo svedskog folklora, i sve to date da sviraju bivsi black metalci? Falconer se dogodi, eto sto. Band iz kojeg je nastao Falconer se zvao Mithotyn, i svirali su paganski black metal. Ljudima je to ili dosadilo ili su vidjeli da im je to neisplativo i osnovali su band Falconer, da malo probaju svirati drugaciju muziku.

O prvom albumu Falconera sam se naslusao svega i svacega. Kritike su bile jako pozitivne, i rekao sam si da to moram nabaviti. I, napokon, jednog dana dosao Falconer, istoimeni album u moju liniju. I sad gledam s kojom pjesmom da pocnem. Ako je tako dobro kako drugi pricaju, vec me postaje strah sto ce to biti. Pustam da svira od prve stvari. I cekam. Ajd, valjda nije prva stvar toliko dobra, mora da je neka poslije. Ali ni druga, ni treca, nista. I tako dolazim do zadnje pjesme i ocekujem da se dogodi nesto, ali jos jednom nista. Totalno ravno sve, nista sto bi me natjeralo da kazem da je band dobar, a kamoli genijalan kakve su bile najave. I eto sad mi doleti u ruke njihov drugi album, kojeg podosta nevoljko stavljam u liniju.

Neki kazu da je Mathiasov vokal dosta cudan. Ja ne vidim nista cudno tu, osim tipa koji ima dublji vokal (puno dublji nego sto je ocekivano za ovu vrstu metala) i drugaciju tehniku pjevanja nego na koju smo navikli. Gitare? Solidno, ali nista toliko dobro da skocim sa stolice ili pocnem pratiti melodiju. Album ponovno prolazi bez iznenadjenja, cak mogu zakljuciti da je prvi album bio daleko bolji od ovog nastavka. Sve je solidno napravljeno, produkcija je dobra, zvukovi svi OK, ali nema tu onog "neceg". Originalno? Ne znam, tesko je danas odrediti sto je originalno ili nije. Nekima ce ovo biti otkrice, originalnost, ali po meni je ovo samo jedan poveci mix svega cega dosad nije bilo u poweru. Sto se tice rijeci pjesama, nisam ih jos pogledao, ali ono sto sam cuo me je natjeralo u histericni smjeh. Slusam taj mix svega, koji mi ne pase previse, i odjednom cujem vokalni dio "How much will you pay for ecstasy?". Da, stvar je izvucena iz konteksta, i znam da nije fora to raditi, ali bas me je lijepo nasmijalo.

Preporucam onima koji jos nisu dosli u dodir s Falconerom, nek si prvo nabave prvi album, pa onda vide kako im to zvuci. Chapters From A Vale Forlorn definitivno je dosta losiji album od prvoga, i ne preostaje nista nego cekati treci album. Ako jos tko ima strpljenja za tako nesto.