edna od prvih demo snimki cija recenzija je objavljena na Cmaru bila je ona zagrebacke postave R2 – «Given Away». U medjuvremenu sam snimku negdje, nazalost, zagubio, ali onako kroz maglu se sjecam pet i vise nego solidnih prog/heavy/blago thrash pjesama sa ugodnim vokalom i ne-losim muziciranjem. Fragment je nastavak doticne postave sa upotpunjenim line-upom, pjesmama za koje se vise nema osjecaj da sjede na nekoliko stolica istovremeno nego se trude istaknuti u onom u cemu su najbolje (prog) i sa vrlo dobrom produkcijom. Napokon mogu komotno napisati ovo 'produkcijom' i kada se radi o demo snimci jer je ista nastala u Monitor Audio Studiju, ali o rezultatima iste nesto docnije, kako bi to Zagor rekao.
Bez pretjeranog preseravanja, glumatanja i uvlacenja domacim bendovima u guzicu samo zato sto su domaci, mogu ustvrditi da je ova demo snimka zaista vrlo dobra. Pocnimo prvo od cinjenice da petorka svira progresivni metal/rock na sto se ne nailazi bas svaki dan na domacoj metal sceni. Bez potcjenjivanja ostalih bendova, ali za prog bend covjek mora biti okruzen glazbenicima koji znaju svoje instrumente, dobrim clean vokalom i imati glazbenu zrelost za smislenom i naprednom strukturom pjesama. U demo sekciji Fragmenta na sajtu decki su sami svoju glazbu opisali kao 'progresivnu glazbu sa suzdrzanijim zvukom (vise rocka nego metala)', sto u svojoj osnovi stoji. Prvi dio opisa se odnosi na cinjenicu da postava ne pokusava slomiti prste na instrumentima i na taj nacin zadiviti slusatelje, vec prezentirati progresivu kroz atmosferu i promisljenu strukturu - pozadinske klavijature, solaze odsvirane sa puno osjecaja, ali i pjesme sa jasno izrazenim refrenom. Receno jednostavnije – ne prog tipa Symphony X, nego onaj tipa Pain of Salvation ili Arena. A sada, koliko tu ima rocka, koliko metala... Nesto me tu muci. Bend ima dvojicu gitarista (od kojih je jedan i vokal) sto se nazalost tek tu i tamo cuje na snimci. Inace vrlo zadovoljavajucem zvuku dema mogu zamjeriti upravo tu nedovoljnu eksponiranost gitara i njihov pre-tanak zvuk. Sad da li je postava takav zvuk bas i htjela i da li je to njihovo dozivljavanje rocka – ne znam – ali znam da je to jedini minus ovog dema.
Nakon kratkog, ali totalno progi instrumentala 'Disease', nesto tehnickije krece 'Relapse', ali se ubrzo smiruje sa finim melodijama, background klavijaturama i vokalom koji...ah, jos se nismo dotaknuli vokala. Pjevac/gitarist je sa svojim ugodnim i vrlo dobrim vokalom zapao za oci (usi valjda) jos za vrijeme R2-a, dok je ovdje jedna od najjacih karika benda. Ipak! Snazan utjecaj Pain of Salvation-a i same teznje benda za sto vecim eksperimentiranjem dovodi na par mjesta do vrlo slicnog nacina pjevanja sa Danielom Gildenlowom iz spomenutog benda. Zvuci dobro na 'Passing Through Your Eyes' i 'The Masquerade', ali i malo neprikladno na spomenutoj 'Relapse'. Da se vratim na same pjesme – puno odlicnih gitarskih melodija i solaza (npr. pocetak 'Ponit Blank'), mnogo eksperimentiranja sa zvukovima kljava, detaljan, ali nenametljiv bubanj i podosta snaznog zvuka basa. Kao najbolje stvari bih naveo ne-kliseiziranu polu-baladu 'Point Blank', progresivniju 'Passing Through Your Mind' i vokalno interesantnu 'Who I Am'. Demo kao cjelina ima svoj tok, konstantan ugodan zvuk i daljnje posebno izdvajanje nekih pjesama ne bi bilo fer. Ipak samo informacija da se pjesma 'Who I Am', nalazi i u hrvatskoj verziji pod nazivom 'Putovanje'.
Eto, osjecajm se kao da sam prehvalio bend, ali decki su to zasluzili. Tko ima otvoreno uho za laganu, detaljnu, atmosfericnu glazbu sa puno finog muziciranja i jasnih refrena, ali ujedno i bez pretjerane i predugacke progresivnosti, Fragment je bend za vas. A domace je ipak domace i zato pruzite bendu priliku. Ja cu se istinski potruditi ne zagubiti ovu snimku i ovaj puta.