Ocevi power metala Gamma Ray su ponovno u akciji i izgleda da su ovaj put igrali na jako klimavu kartu. Kao i njihovi frendovi Helloween, i Gamma Ray su krenuli stopama svojih korijena i napraviti doslijednog nasljednika svojeg kultnog albuma Land Of The Free iz 1995. godine. Malo je bilo negodovanja oko toga jer mnogima Helloweenov treci Keeper nije odgovarao, no meni se ovo izdanje cinilo jako zanimljivo te sam ga sa odusevljem iscekivao. Ista stvar se dogodila nakon sto su Gamma Ray objavili i izdali Land Of The Free II. Nije potrebno govoriti da je bilo nekoliko negodovanja, no na kraju su svi imali vjere da ce album zvucati jako dobro, onako kako dolikuje jednom od najboljih bendova power metala.
Kao i svaki album i ovaj album prelazi preko 12 jako dobro odradjenih pjesama, bez ikakvih intro i outro sekvenci. Ovaj put se radi o mnogo boljem i perspektivnijem albumu od prijasnjeg albuma Majestic. Bendovi uvijek govore kako ce im zadnji albumi zvucati bolje nego sve ono sto su prije napravili, no kad se radi o Gamma Ray-u ta konstatacija sa pravom stoji. Kai Hansen je ovaj put nadmasio samog sebe i napravio album koji ce ime Land Of The Free II staviti u sam vrh albuma izdanih 2007. godine.

No, ovaj album je zanimljiv po jos jednoj stvari ili cinjenici, a to je da je unutar ovog albuma skriveno dosta tekstualnih segmenata koji bi se mogli nazvati plagijatima. Medju tim plagijatima se nalaze i djelovi Iron Maiden, Helloween, ali i Judas Priest citata koji su vrlo slicni Gamma Ray-evim, tj Kai Hansen-ovim. Pretpostavljam da su ti djelovi namjerno ubaceni jer poznavajuci pjevaca/gitarista i glavnog masterminda-a benda Kai-a i njegov smisao za humor nista nije nemoguce. Necu sada izdvajati pjesme i djelove koji su me podsjetili na pjesme spomenutih bendova vec cu vas pustiti da sami zakljucite o kojim se pjesmama i melodijama radi. Iako bi se moglo reci da je gotovo cijeli album takav.
Analizirajuci pjesme i pusteci po strani mozebitne plagijate, ovaj album je jedno vrhunsko remek djelo danasnjeg metala. Svatko tko je imalo upoznat sa radom Gamma Ray-a ne mora dobiti nikakve preporuke od mene vec ce sam otici do prvog cd-shopa i tamo ugrabtit svoju kopiju ovog albuma. Za one koji neznaju kako ovaj bend zvuci mogu samo reci da ce ga zavoljeti odmah ukoliko su imalo skloni heavy i power metalu. Pjesme poput From The Ashes, To Mother Earth, Leaving Hell, Hear My Calling i zadnje Insurrection izmamit ce vam osmijeh na lice. Furiozni riffovi i melodije na gitarama, brzi i progresivni bubnjevi, uvijek odlicni Hansenovi vokali i cijelokupni dojam koji ostavljaju na slusatelja pokazuje da nisu uzaludno jedan od najboljih power metal bendova danas. Kao meni najbolju izdvojio bi zadnju pjesmu Insurrection koja traje nevjerojatnih 11 minuta i sadrzi zapravo sve elemente ovog albuma. Moglo bi se reci da je zadnja stvar sazeti album Land Of The Free II, a sve prijasnje pjesme da su samo nekakva priprema za to. U pjesmi se ispreplicu lagani i brzi djelovi, akustika, furioznost, ma sve ono sto sam maloprije napisao upakirano u savrsenu epicnost.