Pred sam kraj 2005. godine, mnogo dobrih albuma je izaslo i osvojilo nasa srca, no kao da je sam secer ostavljen na kraju. Otac power metala Kai Hansen i njegova ekipa odlucili su jos bolje zaciniti ovu godinu tako da je Kai svoj bend Gamma Ray izvukao iz stanja neaktivnosti i nakon 4 godine podario svijetu jos jedno odlicno power metal izdanje. Od izlaska zadnjeg sluzbenog albuma Gammaa Ray-a No World Order proslo je stvarno dosta vremena, no opet mi se sve skupa cini kao da je album izdan prije par mjeseci, a ne prije 4 godine, hehe. U tom periodu izmedju prethodnog i ovog albuma bend nas je pocastio sa jos jednim (drugim u nizu) live zapisom Skeletons In A Closet sa kojim je bend jos jednom dokazao kako se rade kvaliteetni live nastupi sa odlicnom atmosferom. Metal publika, a pogotovo fanovi power metala i samog benda dugo su iscekivali kada ce Gamma Ray uci u studio i dokazati nam da su jedni od vodecih power metal bendova danasnjice. Otac Kai Hansen nije razocarao svoje podanike i skupa sa svojom postavom koja je jos uvijek ista vec duze vrijeme napravio jos jedan album koji ce zablistati na power metal sceni. Album nosi naslov Majestic i kroz njega je Kai ponudio 10 novih u blagu ruku receno, odlicnih pjesama koje zare i pale na sve strane kombinirajuci razarajuce riffove, lako pamtljive refrene, zavidan rad bubnjeva sa odlcnim Kai-evim vokalima kojih jos i dan danas dize na zavidne visoke tonove.

Da se malo osvrnem na same pjesme na albumu. Kao sto sam rekao pjesme su lako pamtljive i svakom metalcu ovaj ce album sacinjavati pravo zadovoljstvo. Preko uvodne brze pjesme My Temple koja sacinjava odlicne dionice kao i u refrenu tako i na djelovima izmedju pa do posljednje secera na kraju Revelation. Vecina pjesama ne predstavlja neku posebnu inovativnost u bendu i na prvi momenat se stekne dojam da slusate produzeni No World Order. Vidi se da je Kai ostao vjeran svojoj konstrukciji po kojoj slaze pjesme ne bi li odrzao album na istoj liniji kvalitete kao i prethodna izdanja. Naravno i na ovom albumu se je malo dalo i na eksperimentalnu stranu, te su neke od pjesama pravo osvjezenje na albumu. Pod osvjezenje podrazumijevam stvari koje ne sadrze tipicnu power konstrukciju vec malo i inovativnosti s kojoj bi se power metal danasnjice trebao malo vise koristiti da ne bi zapeo u kolotecinu i non-stop reciklirao svoje albume. Rekao bi da je Gamma Ray na ovom planu nesto slabije proradio od recimo Hansenovog maticnog benda Helloween. Izdvojit cu nepravedno samo jednu pjesmu koja me je jednostavno odusevila, a rijec je o fenomenalnoj skladbi Majesty sa puno isprekidanih djelova i promjenama tempa, i u blagu ruku receno savrsenoj konstrukciji i koncepciji. Nakon pomalo cudnog uvoda koji me strasno podsjeca na Black Sabbath slijede melodije zbog kojih Kai-u skidam kapu zbog svoje genijalnosti. Refren drzi nesto sporiji dio od ostatka pjesme no opet odlicno razbija slijed pjesme i cini je jos boljom. Od ostalih djelova u pjesmi izdvojio bi jos i odlican rad bubnjeva kao i gitarske solo dionice. Da ne bi cijeli album sacinjavao razarajuce stvari na albumu ima i nesto laganijih od kojih bi istaknuo Strange World kao kvalitetniju i dinamicniju od predzadnje How Long koja takodjer slovi kao jedna od lako probavljivih pjesama na albumu. Za kraj albuma ostavljena nam je najduza stvar Revelation sa kojom se album zaokruzuje. Slusajuci zadnju stvar nekoliko puta, jer na prvi momenat mi nikako nije ulazila u uho, shvatio sam koliko je stvar genijalna i svakako bi je izdvojio kao jednu od boljih stvari na albumu. Nesto u stilu kao Armageddon sa Powerplant albuma.:)