Band koji je vjerojatno najvise napravio za popularnost ponajvise gothica, ali i dooma itd. tijekom 90ih i danas je upravo The Gathering. Poceli su sada vech pomalo daleke 1992. sa deatherskim "Always...", a pravi probitak su napravili 1995. sa vech mnogo puta spomenutim Mandylionom. Tada se na sceni pojavila Anneke, valjda najbolja pjevacica u nekom metal bendu, a vrlo vjerojatno i sire. Od tada pa do danas je niklo, a svakim danom ih nice sve vise, jos mnogo bandova koji su htjeli biti nekakva "kopija" Gatheringa. Vjerojatno zbog toga, ali i zbog sveukupne zelje za napredovanjem Nizozemci su ove godine napravili sedmi studijski album nazvan Souvenirs. Prikladan naziv, ukoliko se album usporedi sa prijasnjim izdanjima...

I dok je vec na Mandylionu bilo naznaka da band ne zeli "tupkati" na jednom mjestu (naslovna pjesma je vise nego ilustrativna za ovo) vec se zeli dalje razvijati u razlicitim smjerovima i razlicitim sredstvima nego do tada, prava promjena je uslijedila 1998. sa "How To Measure A Planet" gdje se "elektronika" probija skoro pa u prvi plan (naravno, Anneke je na prvom mjestu). Zatim je uslijedio "If_then_else" iz 2000. i sada smo na "Souvenirs". Razlog zasto sam sve ovo spomenuo bi trebao biti vise nego ocit, tj. njihov trenutacni glazbeni izricaj je daleko od metala, ali to se nije dogodilo odjednom. I iako gitare vise ne vode pricu vech klavijature i samplovi isti "feeling" je prisutan. Onaj (ona) tko je slusao njihove prijasnje albume ce vrlo lako shvatiti da gothic josh uvijek caruje u umovima ovih petero Nizozemaca, poveca promjena izricaja uopce nije naskodila sposobnosti banda u stvaranju prozracnih, emocionalnih i nadasve izrazajnih pjesama, tako karakteristicnih za ovaj band.

Dugo godina jedan od zastitnih znakova Century Mediae, band je ipak odlucio prekinuti suradnju sa tom mega-kucom te krenuti na put preko svoje Psychonaut Records kako bi se mogli pravilno zastupati i promovirati u svjetlu koje njima odgovara. U skladu s time, mogli su potpuno otpustiti kocnicu i krenuti u smjeru svojih ideja i zelja.

Zanimljivo (za nas) je da je producent na ovom albumu Zlaya Hadzich, Hrvat koji vech niz godina zivi u Londonu i Nizozemskoj. Kako i sama Anneke kaze: "Jako smo zadovoljni s njim. Pomogao nam je postici otvoreniji zvuk, prilagodjeniji danasnjem vremenu...".

Dakle, album je u skladu danasnjeg vremena...sto bi nam to govorilo? Pa ne bi pogrijesili ako bi pomislili na sintisajzere, samplove, psihodelicne elemente, manjak riffova, puno distorzije, lagani bass koji dolazi na svoje tek na par pjesama (Monsters, Even The Spirits Are Afraid...) i da bi to sve zacinili ne smijemo zaboraviti Anneke i njen prekrasni glas. Cinjenica je da upravo ona podize ovaj album, pa ako bismo tako gledali, i cijeli band te bez nje mislim da bi ovo vjerojatno vech bila neka druga prica i tko zna da li bi mi uopce znali za Nizozemsku, jer ipak su oni stavili tu zemlju na metal kartu svijeta, a sada ih slijedi niz drugih bandova iz tulipanlandije. Dobro, sada Gathering vise ne stvara glazbu koja bi se mogla karakterizirati metalnom, ali prije sigurno jesu...

Cijeli album je lagan i skoro sve pjesme su laganije osim Monsters i Even The Spirits Are Afraid, samim time te pjesme se nesto vise isticu i osobno mi se svidja to sto daju malo energije cijelom albumu (nemojte misliti na neki head-bangin'!!). U svakom slucaju, pridodaju nesto kontrasta inace jako "mirnom" albumu. We Just Stopped Breathing je pak potpuna psihodelija, ultra laganog ritma na kojoj Anneke pjeva potpuno prozracno i pomalo izvan sebe te je time ipak ova pjesma malo razlicitija od ostatka albuma. A Life All Mine je duet sa Tricksterom G iz Ulvera i stvarno je gust cuti nesto takvo za kraj albuma, naravno u "uzasno" sporom tempu:) Golden Grounds je "tipicna" pjesma ovog albuma, ali se istice gitarama i samplovima koji jako podsjecaju na zvuk kakav je bio na Mandylionu iako ponesto potisnut ostatkom glazbe... Od ostalih (iako ih malo koje nisam vech spomenuo) ponajbolje su naslovna Souvenirs i You Learn About It, obje sa nevjerojatnim Annekinim pjevanjem i glazbom u kojoj ona pliva kao riba u vodi.

Htio bih se osvrnuti i na pojam "Trip rock" koji sam stavio pod genre... taj pojam je Anneke navela kada su ju pitali kako bi ona klasificirala glazbu koju The Gathering trenutacno svira. Bilo da je to blesava, dobra, uzasna, fenomenalna ili kakva vech kategorija je vech drugo pitanje, ali cinjenica je da je band sam sebe okarakterizirao tim terminom, pa neka im bude.

Sve u svemu, ovo je jedan vrlo jak album, progresivan po mnogim pitanjima i nakon trinaest godina postojanja, Gathering je band koji je josh uvijek u stanju stvarati predivnu, atmosfericnu, eksperimentalnu i emocionalnu glazbu, a Souvenirs je samo jedna od karika u lancu koji slaze ovaj genijalni nizozemski bend. Cinjenica je da ce se ovaj album svidjeti mnogima, bilo da su metalci ili ne. Najgore bi ih bilo odbaciti zbog cinjenice da vise ne sviraju metal, ali uvijek ce biti takvih... Ipak, vjerujem da ce ih oni koji su ih i prije slusali nastaviti slusati, a za nove fanove se Gathering ne mora brinuti.