God Dethroned je poceo svirati death metal u vrijeme kada su njihovi zemljaci Nizozemci Sinister, Gorefest i Asphyx uzivali svjetsku slavu death metala. Danas, situacija je upravo obrnuta.

Gorefest (koji je zavrsio karijeru spojem rocka i metala) i Asphyx vise ne postoje, Sinister ne moze ponoviti kvalitetu prvih albuma, a God Dethroned slovi kao prvo ime nizozemskog death metala i sinonim je za zestoku i kvalitetnu svirku.

Grupa predvodjena Henrijem Sattlerom izdala je, prije ovog, tri vrhunska death metal izdanja i rijetko mozete uhvatiti grupu da nije na turneji. Sudbina ih ipak nije donijela u Hrvatsku, iako im je koncert bio zakazan u Mocvari u listopadu 2001.

"Ravenous" je cistokrvni death metal prozet nezamjenjivim Sattlerovim vokalima, ne bas jednostavnim gitarskim riffovima koji imaju izlete u thrash metal i fenomenalnim bubnjanjem Tonyja Laureana, session bubnjara koji je prije mlatio u Angelcorpseu (R.I.P.), dok danas bubnja u grupi Nile.

Medjutim, u agresivnim pjesmama uvijek cete naci lijepe gitaristicke melodije koje se nalaze u gotovo svakoj pjesmi i predstavljaju kratki odmor izmedju svjetlosno brzih dijelova.

"Swallow the spikes", "The poison apple", "Villa vampiria", "The crown for the morbid" su hitovi death metala, dok standardno jedna pjesma na albumu ima epski prizvuk, sporija je i ima povijesne tekstove. Na prijasnjim izdanjima to su bile "The somberness of winter" i "Soul capture 1562", dok je ovdje to "The iconoclast deathride".

Tu su i dvije obrade: "Consumed by darkness" od Macabre Enda i "Evil dead" od Deatha koje se lijepo uklapaju u atmosferu.

Za razliku od "Bloody blasphemy" albuma, produkcija je ipak malo dotjeranija ali jednako efektivna. Na albumu mi ipak nedostaje jos koji 'hit' vise, pa zato bod manje. Unatoc tome, ovo je obavezna literature za sve death metalce.