Wrath of the Gods prvi je album true metal kvinteta Gods of Fire. Ovaj bend je vjerujem vecini metalaca u Hrvatskoj sasvim nepoznat, a mene su zaintrigirali zbog ozbiljnosti i unikatnosti u svom pristupu, koja je vise nego neophodna za uspjeh na danasnjoj metal sceni. Naime, bend je u tek tri godine postojanja vec izgradio kultno ime na njujorskoj klupskoj sceni kroz svoje kostimizirane live nastupe uz pratnju pozadinskih plesacica ''Firette-a'' (nesto poput cheerleaderica na NBA utakmicama). Uz to, clanovi imaju interesantne pseudonime poput Fra Diavolo, Saucy Jack ili DJ Blood Sacrifice.

No, osim sto imaju zanimljiva imena i izgled, najvaznije pitanje je li im i muzika na nivou? Ono sto Gods of Fire predstavljaju svojim debi albumom je jedan old-school true metal koji zeli biti blizak bendovima poput ranog Manowara, Omena, Cirith Ungola ili Manilla Roada. Atmosferom, oni to vecinom i postizu, jer je album vecim dijelom mracan i mistican. Pjesme su duge (The Long Walk kao najduza traje punih deset minuta) i slozene, u cilju postizanja jednog ''epic'' feelinga sto je takodjer dosta dobro postignuto (klavijatura ima relativno malo, melodicni prijelazi su vise orijentirani na akusticne gitare). No, sam sound je najblizi Iron Maidenu, sto se istice kroz brojne melodije i ''galopirajuce'' ritmove, te klasican sound gitara (po mom ukusu nedovoljno nabrijane). Mozda najveci minus s muzicke strane bendu dolazi na racun vokala koji, iako je dobar (tenor pod utjecajem Dickinsona, Tatea i ostalih majstora), jos zvuci dosta neiskusno za nositi bend koji svira ovakvu vrstu glazbe. Iako ima raspon i kvalitetu, ponekad nema dovoljno snage za ''isfurati'' odredjene dijelove kako bi sve zvucalo na jos visem nivou.

Tekstovi pjesama predstavljaju jos jedno podrucje u kojem do izrazaja dolazi ozbiljnost Gods of Fire. Naime, ovoj komponenti posvecena je velika pozornost i upravo radi nje ovaj album dobiva dodatnu dubinu, kvalitetu i raznovrsnost. Svaka od osam pjesama ima svoju temu, koje su vecinom bazirane na horor i povijesnim knjigama i filmovima. Tako da se ovdje zbilja opisuje svasta… od putovanja kroz vrijeme (Hyperion) preko padanja u ludilo (ili pakao, kako sama uvodna pjesma Welcome to Hell kaze) do ''slavnih'' konkvistadorskih pohoda (City of Gold). Naravno, jedna pjesma je standardno posvecena slavi heavy metala (Nectar of the Gods), jedine prave muzike i lifestylea na svijetu. :) Sve u svemu, inteligentno i kvalitetno: duge pjesme i puno teksta zaista daju osjecaj pricanja price, vazne za atmosferu (a ne samo pozadinski stihovi da se nesto moze vikati uz muziku kao na mnogim albumima). S druge strane, to dovodi do situacije da su ponekad vokalne melodije nespretne, upravo zbog naguravanja previse teksta u stih. To je stvar na kojoj ce, uz naglasavanje riffova (i opcenito gitara) te nesto sigurniji nastup vokala, Gods of Fire morati poraditi na iducim albumima.

Za zakljucak… posjetite www.gods-of-fire.com, procitajte tekstove, pogledajte slike i, sto je najvaznije, skinite mp3 koji se tamo nudi pa sami stvorite misljenje o ovom unikatnom bendu. Moju preporuku imate, pogotovo ako ste fanovi Iron Maidena, King Diamonda ili nekog od navedenih bendova iz recenzije.