Vec i crvi u truloj jabuci znaju da je God Dethroned trenutacno jedno od najsnaznijih imena u svjetskom death metalu i da kupovinom bilo kojeg albuma benda definitivno ne mozete fulati ili to kasnije pozaliti. Novi album je dodatni dokaz da i nakon tri vrhunska prijasnja izdanja (plus prosjecni debi "Christhunt", ali on spada u sad vec zaboravljenu pocetnu fazu benda) bend sigurno kroci u visoko kvalitetnom ritmu, ali ipak uz par glazbenih noviteta. Iako mnogi mogu tvrditi da se death metal albumi opcenito malo razlikuju, "Into the lungs of hell" zorno pokazuje da ipak ima diferenciran zvuk u odnosu na prijasnja izdanja. Ta razlika se posebno vidi ako ga krenemo usporedjivati sa zadnja dva albuma ("Bloody blasphemy" i "Ravenous") na kojima prevladavaju kratke, brze, straight death metal stvari - na ovom albumu vecina pjesama ima raznovrsniju strukturu, sastoje se od vise dijelova koji se razlikuju tempom, te su vise varijabilne zbog cega bih ovaj album najradije usporedio sa "The grand grimoire" kojeg karakteriziraju ista obiljezja.

Zbog toga ce nekima album poceti i preblago (citaj presporo) za GD standarde - naslovna stvar je spora, epska stvar sa odlicnim riffovima i pomalo kataklizmickom, strasnom atmosferom (za koju su djelomicno odgovorne tihe klavijature) u kojoj se savrseno odrazava cover i tematika 11/9 koja je vec inspirirala mnoge death metalce (recimo Vader-e i njihov zadnji "Revelations" album). Slijedi The warcult koja potvrdjuje tezu o varijabilnosti - pocetne melodije, teski spori riffovi, ritmicne vokalne dionice, ali i GD-standardni full-speed dijelovi, sve to ukomponirano u odlicnu stvar. I ostale pjesme su takve - trajanje po 5 minuta, djeluju kontrolirano, zauzdano, sa vise logicne strukture no kod, recimo, Ravenousa koji je divlji. Posebno izdvajam - Soul sweeper koja isto pocinje sporije zestokim kratkim riffingom u koji sredinom upada vrhunski brzinski inferno koji adrenalin podize do maksimuma, ali ga vrlo brzo ponovno smiruje tako tipicnim GD melodijama. Genijalna stvar sto isto vrijedi za zavrsnu Gods of terror koju cu okruniti epitetom (mozda) najbolje stvari koju je ova cetvorka ikada napravila (iako je konkurencija, morate priznati, veoma jaka). Uvodni melodicni dio reflektira prolaze koji se kasnije, nakon sporijeg uvodnog dijela, pretvaraju u riffove i blastbeatove za najeziti se i refren istog efekta. Ovakve stvari mogu napraviti samo ovi Nizozemci. I ta zadnja pjesma i one prijasnje dokazuju da je mladi bubnjar Arien, koji je naslijedio nezahvalno mjesto session bubnjara Tony-ja Laureana (danas Nile), nadarena karika koja moze i zna povezati pjesme u cjelinu i dati im zavrsni dodir.

Mislim da je svim death metalcima dovoljan sam spomen naziva ove grupe da bi kupili njihov novi album. Sigurno ce ih razveseliti vijest da "Into the lungs of hell" dolazi i u limited edition izdanju koji ukljucuje dodatni CD na kojem se nalazi 6 live stvari (npr. "Under a silver moon", "Serpent king", "Nocturnal", "The grand grimoire"), obrada kultnog benda Possessed "Satan's curse", ponovno snimljenu pjesmu sa debija pod nazivom "God dethroned" te dva video clipa ("Villa vampiria" i "Under the golden..."). Ovo je jedan od poteza kojim diskografska kuca pokusava uciniti origigi izdanje dodatno privlacnim te samim time pokusati smanjiti pirateriju.

Mozda ce neki biti u pocetku razocarani zbog nedostatka onih brzih, kaoticnih stvari tipa "The crown for the morbid" ili "Villa vampiria" sa prijasnjih albuma, ali ono ce se veoma brzo pretvoriti u odusevljenje jer i ovaj album je tipicno God Dethroned izdanje koje sadrzi sve elemente njihove glazbe koji su ovdje samo poredani na drugaciji nacin no sto je to bio slucaj prije. Sa ili bez dodatnog cedeja, ovo je value for money.