Pocetak godine nam uvijek donosi podosta novih naslova, a kada govorimo o izdavackoj kuci kao sto je Nuclear Blast onda ce ova godina stavrno vrviti sa albumima i bendovima koji su vrijedni nase paznje i preslusavanja. Jedan od tih bendova koji koriste spomenuti label od 2003. godine je postao i talijanski black metal bend Graveworm. Ovaj bend je postao poznat siroj publici nakon izdavanja usudio bih se reci njihovog najboljeg albuma "Scourge Of Malice" iz 2001. godine, kao i albuma "As The Angels Reach The Beauty" iz 1999. godine. Oba albuma stekli su kultni status kod ljubitelja ovakvog metala te su ih mnogi zlobnici usporedjivali sa bendovima kao sto su Cradle Of Filth. Radi se o tome da Gravewormov pjevac Stefan Fiori, ciji je rad poznat u bendvima kao sto su Abigor i Shadowcast, koristi slicne vokalne screamove i growlanje kao i Dani Filth iz Cradle-a. Nakon potpisivinja ugovora sa Nuclear Blastom i izdavanja albuma "Engraved In Black", Graveworm je imao neke promjene u postavi te su se 2004. godine dogodile sljedece stvari: bubnjar Martin Innerbichler je otisao iz benda zbog svojih zdrastvenih problema te ga je zamijenio Abigorov bubnjar Moritz Neuner. Promjena je nastupila i u redovima zicanih instrumenata, gitarist Steve Unterpertinger je otisao, te je njega zamijenio Lukas Flarer koji je i napisao vecinu materijala za ovaj album. Sa ovom promjenjenom postavom Graveworm je izdao svoj najnoviji album "(N)Utopia" nakon kojeg su odmah pocele polemike u redovima fanova kako ce to sve skupa zvucati. No, na svu srecu Graveworm nas nije ostavio ravnodusnima, ali ni previse odusevljenima.

Nakon nekoliko preslusavanja doticnog albuma na prvi momenat nisam bas uocio neku znacajno bitnu razliku izmedju ovog i prethodnog izdanja. S obzirom da me "Engraved In Black" nije bas previse odusevio, nisam ni od ovog albuma ocekivao neka cuda ni ne znam kakvu evoluciju u svijetu black/gothic metala.

Nakon nekoliko trenutaka koliko je proslo da prelistam booklet i pogledam cover albuma koji je vise nego odlican, jedan od boljih covera koji sam vidio, a prikazuje andjela i 2 kriza kako iznicu iz vode, ubacio sam cd u liniju. Prilikom prvih nekoliko preslusavanja album mi se cinio dosta mlak i nekako mi je falio onaj dobar osjecaj koji me pratio kada sam preslusavao "Scourge Of Malice". No bez obzira na taj osjecaj ovaj album nije za bacit. Kroz devet pjesama od kojih je Deep Inside intrumentalna, vodi nas zestoki ritam gitara sa dosta brzim bubnjevima popracenim dublom bas pedalom kao i klavijaturnim dionicama koje zapravo cine podlogu ostalim instrumentima. Upravo iz toga, ako muzicki gledamo Graveworm vise nalikuje i naginje gothic metalu negoli black metalu. Vokali Stefana Fioria su odlicni, posebnu paznju sam posvetio njima i nisam se mogao oteti dojmu njegovu rasponu glasa od visokog vristanja do dubokog grubog vokala. Sve su pjesme radjene po istoj formuli na kojoj se moze vidjeti kako novi gitarist Lukas Flarer nije donio neke novitete prilikom stvaranja albuma. Kad bi izdvajao pjesme koje su vrijedne paznje, onda bi svakako izvojio pjesme Never Enough i Outside Down na kojima se osjeti black agresija i nacin sviranja. Objema pjesmama dominiraju zestoke gitare sa klavijturama koje zapravo cine samo dekorativni elemenat, tj o njima ne ovisi tijek ili tok pjesme, i brzi bubnjevi popraceni sa tu i tamo koristenim blast beatovima. Na albumu nema sto je meni osobno zao, akusticnih gitara i laganijih melodija kao na prijasnjim izdanjima kao ni zborskog pjevanja i takvih slicnih sitnica koji bi svakako pridonjeli raznovrsnosti pjesama. Produkcija je kao i obicno odlicna (s obzirom da se radi u Nuclear Blastu) stoga thumbs up za producenta Andy Classena, kao i za zvuk koji je sniman i miksan u German Stage One studiju.U cetvrtom mjesecu Graveworm krecu na turneju skupa sa Finntrollom s kojom ce promovirati ovaj album stoga se nadam da cemo ih imati prilike vidjeti u susjednim zemljama, a mozda i u Hrvatskoj.

Uglavnom "(N)Utopia" nam nudi prenstveno pjesme srednjeg tempa, sto mozda postaje neka evolucija u bendu i pokusaj da se nacini nesto novo i drugacije, ali po mom misljenju na ovom albumu je trebalo jos malcice proradit. Sve u svemu Graveworm nam je ponovo uspio ponuditi album koji ce razveseliti fanove i sve one koji se zele malo odmoriti od power i heavy metala.